i hodaše Isus u Hramu po trijemu Salomonovu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i hodaše Isus u Hramu po trijemu Salomonovu.
Okružiše Ga dakle Židovi i govorahu Mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si Ti Krist, reci nam otvoreno."
Odgovori im Isus: "Rekoh vam, i ne vjerujete. Djela koja Ja činim u Ime Oca Svojega, ona svjedoče o Meni;
ali vi ne vjerujete jer niste od ovaca Mojih.
Ovce Moje slušaju glas Moj, i Ja ih poznajem, i slijede Me,
Odgovori im Isus: "Rekoh vam, i ne vjerujete. Djela koja Ja činim u Ime Oca Svojega, ona svjedoče o Meni;
Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoče za me.
Ἀπεκρίθη αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς· εἶπον ὑμῖν, καὶ οὐ πιστεύετε. τὰ ἔργα ἃ ἐγὼ ποιῶ ἐν τῷ ὀνόματι τοῦ πατρός μου, ταῦτα μαρτυρεῖ περὶ ἐμοῦ·
Apekrithē autois ho Iēsous eipon humin kai ou pisteuete ta erga ha egō poiō en tō onomati tou patros mou tauta marturei peri emou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori njima onaj Isus: rekoh vama, i ne vjerujete. Ta djela koja ja činim u tom imenu onog Oca moga, ova svjedoče o meni;"
1. Odgovori Izvornik: Ἀπεκρίθη [Apekrithē] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasivnoga oblika (deponentni glagol), 3. lice jednine: označava cjelovitu, zaokruženu radnju u prošlosti. U biblijskom grčkom ovaj se pasivni oblik redovito koristi s aktivnim značenjem svečanog uzvraćanja na postavljeni izazov ili pitanje. Značenje: Uvodi autoritativan Isusov istup kojim On izravno siječe prividnu dvojbu svojih sugovornika i raskrinkava njihovo traženje 'otvorenog odgovora' kao neiskreno.
2. rekoh vama, i ne vjerujete Izvornik: εἶπον ὑμῖν, καὶ οὐ πιστεύετε [eipon humin, kai ou pisteuete] Gramatika: Spoj glagola 'rekoh' u aoristu aktiva (1. lice jednine, dovršena radnja koja sažima sve Njegovo dosadašnje objavljivanje) i glagola 'vjerujete' u prezentu aktiva (2. lice množine, trajna radnja) uz objektivnu niječnicu οὐ. Kontrast između dovršenog aorista i trajnog prezenta naglašava da je objava već u potpunosti dana, dok je njihova nevjera trajno stanje. Značenje: Problem nije u manjku ili nejasnoći Isusovih riječi, nego u tvrdokornom i trajnom odbijanju slušatelja da prihvate ono što im je već jasno priopćeno.
3. Ta djela koja ja činim Izvornik: τὰ ἔργα ἃ ἐγὼ ποιῶ [ta erga ha egō poiō] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu množine s određenim članom, praćena odnosnom zamjenicom u akuzativu množine i naglašenom osobnom zamjenicom 'ja' (ἐγώ) uz prezent glagola 'činim'. Grčki glagol sam po sebi sadrži lice, pa izričito umetanje zamjenice 'ja' snažno ističe samog vršitelja radnje. Značenje: U Ivanovoj teologiji 'djela' nisu samo pojedinačna čuda, nego cjelokupno Isusovo mesijansko djelovanje koje trajno očituje Božju prisutnost i spasiteljsku silu.
4. u tom imenu onog Oca moga Izvornik: ἐν τῷ ὀνόματι τοῦ πατρός μου [en tō onomati tou patros mou] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom jednine imenice 'ime' i genitivom pripadnosti imenice 'Otac' praćenim posvojnom zamjenicom u 1. licu jednine. Dativ s prijedlogom ἐν ovdje označava sferu ovlasti, sile i punomoći u kojoj se radnja odvija. Značenje: U biblijskom poimanju 'ime' predstavlja samu narav, karakter i autoritet osobe; djelovati u Očevo ime znači djelovati u potpunom jedinstvu s Ocem, kao Njegov opunomoćeni objavitelj.
5. ova svjedoče o meni Izvornik: ταῦτα μαρτυρεῖ περὶ ἐμοῦ [tauta marturei peri emou] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu množine srednjeg roda ('ova') ponavlja i sažima subjekt ('djela'), dok je glagol 'svjedoče' u 3. licu jednine prezenta aktiva. U grčkom jeziku imenice i zamjenice srednjeg roda u množini redovito uzimaju glagol u jednini, čime se mnoštvo pojedinačnih djela promatra kao jedna jedinstvena cjelina. Značenje: Sva Isusova djela stapaju se u jedno neprekidno, pravno valjano i nepobitno svjedočanstvo koje pred svijetom dokazuje Njegov božanski i mesijanski identitet. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prenosi kasniji hebrejski i aramejski oblik Ješua (יֵשׁוּעַ), što je skraćeno od Jehošua (יְהוֹשׁוּעַ), složenice od teoforskog elementa Jahu (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (iz Evanđelja po Ivanu 10,25) ističe dvije ključne komponente Isusove samoobjave: Njegove riječi i Njegova djela. Isus upozorava svoje sugovornike da im je Njegov identitet Mesije već bio izravno komuniciran kroz Njegovo učenje, no zbog svjesne tvrdoće srca ostali su u nevjeri. Budući da su odbacili usmeno svjedočanstvo, On ih usmjerava na objektivniji, materijalni dokaz – vlastita čudesna djela.
Ta djela, koja Isus čini u potpunom jedinstvu i autoritetu Oca ("u imenu Oca mojega"), nisu tek prolazni čudesni događaji. Ona su pravni i teološki svjedoci (martyreo) koji neosporno potvrđuju Njegovo božansko porijeklo. Stih snažno utemeljuje ivanovsku kristologiju u kojoj su Isusove riječi i Njegova djela neodvojivi, apsolutni dokazi Njegovog jedinstva s Ocem.