Početna ›

Ivan 10,18 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I druge ovce imam, koje nisu iz ovoga dvorišta; i njih Mi valja dovesti, i glas će Moj čuti, i postat će jedno stado, jedan pastir.

Zbog toga Me Otac ljubi jer Ja polažem život Svoj da ga ponovno uzmem.

Nitko ga ne uzima od Mene, nego ga Ja polažem sam od Sebe. Vlast imam položiti ga i Vlast imam ponovno uzeti ga; tu Zapovijed primih od Oca Svojega."

Nasta ponovno razdor među Židovima zbog tih riječi.

Govorahu pak mnogi od njih: "Zloduha ima i mahnita; zašto Ga slušate?"

Biblija

Nitko ga ne uzima od Mene, nego ga Ja polažem sam od Sebe. Vlast imam položiti ga i Vlast imam ponovno uzeti ga; tu Zapovijed primih od Oca Svojega."

Daničić-Karadžić

Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.

Original

οὐδεὶς αἴρει αὐτὴν ἀπ᾽ ἐμοῦ, ἀλλ᾽ ἐγὼ τίθημι αὐτὴν ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ. ἐξουσίαν ἔχω θεῖναι αὐτὴν καὶ ἐξουσίαν ἔχω πάλιν λαβεῖν αὐτήν· ταύτην τὴν ἐντολὴν ἔλαβον παρὰ τοῦ πατρός μου.¶

Izgovor

oudeis airei autēn ap᾽ emou all᾽ egō tithēmi autēn ap᾽ emautou exousian echō theinai autēn kai exousian echō palin labein autēn tautēn tēn entolēn elabon para tou patros mou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Nitko uzima nju od mene, nego ja polažem nju od samoga sebe. Vlast imam položiti nju i vlast imam ponovno uzeti nju; ovu zapovijed primih od Oca mojega."

Analiza

1. Nitko uzima Izvornik: οὐδεὶς αἴρει [oudeis airei] Gramatika: niječna zamjenica u nominativu jednine muškog roda uz glagol u prezentu, aktivu, indikativu, 3. lice jednine. Izražava apsolutno nijekanje bilo kakve vanjske prisile. Značenje: Niti zemaljske vlasti niti duhovne sile nemaju moć nasilno oduzeti Isusu život protiv Njegove volje; On ostaje gospodar trenutka svoje smrti.

2. od samoga sebe Izvornik: ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ [ap᾽ emautou] Gramatika: Prijedlog s povratnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda. Genitiv s prijedlogom 'apo' označava izvor i podrijetlo radnje. Značenje: Potvrđuje potpunu unutarnju slobodu i autonomiju Sina u predanju na križ — izvor te odluke leži u Njemu samome.

3. Vlast imam Izvornik: ἐξουσίαν ἔχω [exousian echō] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda bez člana, stavljena na prvo mjesto u rečenici radi naglaska, uz glagol u prezentu, aktivu, indikativu, 1. lice jednine. Izraz se ponavlja dva puta zaredom radi snažnog retoričkog isticanja. Značenje: Označava božansko pravo, ovlast i punomoć (exousia), a ne tek golu fizičku silu. Isus raspolaže punim suverenitetom i nad ulaskom u smrt i nad izlaskom iz nje u uskrsnuću.

4. položiti ... uzeti Izvornik: θεῖναι ... λαβεῖν [theinai ... labein] Gramatika: Dva infinitiva aorista aktiva koji dopunjuju izraz 'imam vlast'. Aorist u infinitivu promatra obje radnje (smrt i uskrsnuće) kao cjelovite, konkretne i stvarne događaje. Značenje: Povezuje Kristovu smrt i uskrsnuće u jedan nedjeljiv spasenjski čin nad kojim Sin ima božansku ovlast.

5. ovu zapovijed primih Izvornik: ταύτην τὴν ἐντολὴν ἔλαβον [tautēn tēn entolēn elabon] Gramatika: Pokazna zamjenica, određeni član i imenica u akuzativu jednine ženskog roda uz glagol u aoristu, aktivu, indikativu, 1. lice jednine. Aorist 'primih' upućuje na vječno poslanje koje prethodi Isusovom zemaljskom djelovanju. Značenje: Pokazuje da se Kristova savršena sloboda i poslušnost Ocu međusobno ne isključuju: Očeva zapovijed nije vanjska prisila, nego izraz zajedničke božanske volje za spasenjem svijeta.

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 10:18) jedan je od najsnažnijih iskaza Isusove suverenosti i božanstva u Novom zavjetu. On kategorički odbacuje ideju da je Isus bio bespomoćna žrtva okolnosti, rimskih vlasti ili židovskih vođa. Njegova smrt na križu prikazana je kao svjestan, dragovoljan i suvereni čin polaganja vlastitog života za svoje ovce. Isus posjeduje jedinstvenu 'exousiu' (autoritet) ne samo da dragovoljno umre, već i da samog sebe uskrisi, što je moć koja pripada isključivo Bogu.

Istovremeno, stih duboko rasvjetljava odnos unutar Trojstva, posebno između Oca i Sina. Isusova potpuna sloboda i suverena vlast nad vlastitim životom i smrću neraskidivo su povezane s Njegovom savršenom poslušnošću Očevoj volji. Njegova žrtva i uskrsnuće nisu izraz pobune ili nezavisnog djelovanja, već ispunjenje božanskog zadatka koji je primio od Oca, čime se očituje savršena harmonija i jedinstvo svrhe u djelu spasenja čovječanstva.