Ja sam pastir dobri i poznajem Svoje i Moje poznaju Mene,
Ja sam pastir dobri i poznajem Svoje i Moje poznaju Mene,
kao što Mene poznaje Otac i Ja poznajem Oca, i život Svoj polažem za ovce.
I druge ovce imam, koje nisu iz ovoga dvorišta; i njih Mi valja dovesti, i glas će Moj čuti, i postat će jedno stado, jedan pastir.
Zbog toga Me Otac ljubi jer Ja polažem život Svoj da ga ponovno uzmem.
Nitko ga ne uzima od Mene, nego ga Ja polažem sam od Sebe. Vlast imam položiti ga i Vlast imam ponovno uzeti ga; tu Zapovijed primih od Oca Svojega."
I druge ovce imam, koje nisu iz ovoga dvorišta; i njih Mi valja dovesti, i glas će Moj čuti, i postat će jedno stado, jedan pastir.
I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.
καὶ ἄλλα πρόβατα ἔχω, ἃ οὐκ ἔστιν ἐκ τῆς αὐλῆς ταύτης, κἀκεῖνα δεῖ με ἀγαγεῖν, καὶ τῆς φωνῆς μου ἀκούσουσιν, καὶ γενήσονται μία ποίμνη, εἷς ποιμήν.
kai alla probata echō ha ouk estin ek tēs aulēs tautēs kakeina dei me agagein kai tēs phōnēs mou akousousin kai genēsontai mia poimnē heis poimēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I druge ovce imam, koje ne jest iz tog dvorišta ovog, i-one treba mene dovesti, i tog glasa mog čut-će, i postat-će jedno stado, jedan pastir."
1. druge ovce imam Izvornik: ἄλλα πρόβατα ἔχω [alla probata echō] Gramatika: Pridjev i imenica u akuzativu množine srednjeg roda bez člana, ispred glagola u prezentu aktivnom indikativa, 1. lice jednine, radi isticanja objekta. Prezent 'imam' pokazuje da one već pripadaju Pastiru iako još nisu sabrane. Značenje: Odnosi se na vjernike iz poganskih naroda izvan židovskog ovčinjaka, koje Krist po predznanju i svojoj otkupiteljskoj ljubavi već smatra svojima.
2. iz tog dvorišta ovog Izvornik: ἐκ τῆς αὐλῆς ταύτης [ek tēs aulēs tautēs] Gramatika: Prijedlog podrijetla s genitivom jednine ženskog roda, određenim članom i pokaznom zamjenicom. Značenje: Ograđeni prostor ili tor za ovce ovdje simbolizira povijesni Izrael kao prvotni prostor Božjeg izabranja, izvan kojega se nalaze ostali narodi.
3. i-one treba mene dovesti Izvornik: κἀκεῖνα δεῖ με ἀγαγεῖν [kakeina dei me agagein] Gramatika: Sraslica veznika i pokazne zamjenice u akuzativu množine srednjeg roda, uz bezlični glagol nužnosti u prezentu te akuzativ s infinitivom u aoristu aktivnom. Infinitiv aorista označava radnju dovođenja kao cjelovit, odlučujući događaj. Značenje: Glagol 'treba' u Ivanovu evanđelju redovito označava božansku nužnost i Očev spasiteljski naum: sam Krist preuzima inicijativu sabiranja pogana putem svoje žrtve i poslanja Crkve.
4. tog glasa mog čut-će Izvornik: τῆς φωνῆς μου ἀκούσουσιν [tēs phōnēs mou akousousin] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom indikativa, 3. lice množine, s objektom u genitivu jednine ženskog roda. Konstrukcija ovog glagola s genitivom označava pažljivo slušanje s razumijevanjem, prihvaćanjem i poslušnošću. Značenje: Najavljuje siguran odaziv pogana na navještaj evanđelja, u kojemu će prepoznati živi glas samoga Krista.
5. postat-će jedno stado, jedan pastir Izvornik: γενήσονται μία ποίμνη, εἷς ποιμήν [genēsontai mia poimnē, heis poimēn] Gramatika: Glagol 'postati' u futuru deponentnom (srednjem) indikativa, 3. lice množine, iza kojeg slijede dva usporedna izraza u nominativu jednine: ženskog roda ('jedno stado') i muškog roda ('jedan pastir'). U izvorniku stoji zvučna igra riječima istog korijena (poimnē – poimēn). Značenje: Druge ovce ne uvode se u stari ograđeni tor, nego s prvima postaju jedno novo, univerzalno stado — Crkva Židova i pogana — čije je jedinstvo utemeljeno isključivo u jednome Pastiru, Mesiji.
Ovaj stih (Ivan 10:16) predstavlja jedan od najsnažnijih izraza Isusove univerzalne spasenjske misije. Dok je Njegova zemaljska služba bila primarno usmjerena na 'izgubljene ovce doma Izraelova' (predstavljene 'ovim torom'), On ovdje eksplicitno najavljuje širenje Božjeg kraljevstva na poganske narode ('druge ovce'). Hristologija stiha je duboka jer stavlja Isusa u centar aktivnog prikupljanja (on ih mora dovesti) i oslanjanja na Njegov suvereni glas.
Posebno je značajna teološka promjena terminologije iz 'tora' (αὐλή) u 'stado' (ποίμνη). Dok tor označava ekskluzivnost, statičnost i ograđenost Starog saveza, stado predstavlja novi, univerzalni i dinamični narod Božji (Crkvu). U tom novom poretku, jedinstvo vjernika ne proizlazi iz fizičkih granica, zajedničkog etničkog porijekla ili strogih zakonskih propisa, već isključivo iz zajedničkog osobnog odnosa s jednim te istim Pastirom.