i Ja im dajem život vječni te nipošto neće propasti dovijeka, i nitko ih neće ugrabiti iz Ruke Moje.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i Ja im dajem život vječni te nipošto neće propasti dovijeka, i nitko ih neće ugrabiti iz Ruke Moje.
Otac Moj — ono što Mi je dao veće je od svega, i nitko ne može ugrabiti iz Ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo."
Ponesoše ponovno Židovi kamenje da Ga kamenuju.
Odgovori im Isus: "Mnoga vam dobra djela pokazah od Oca; zbog kojega Me od tih djela kamenujete?"
Ja i Otac jedno smo."
Ja i otac jedno smo.
ἐγὼ καὶ ὁ πατὴρ ἕν ἐσμεν.¶
egō kai ho patēr hen esmen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja i Otac jedno jesmo."
1. Ja Izvornik: ἐγὼ [egō] Gramatika: Osobna zamjenica 1. lica jednine u nominativu; u grčkom jeziku nije nužna uz glagol pa njezina prisutnost nosi snažan naglasak. Značenje: Isus stavlja sebe u izravnu ravninu s Ocem, čuvajući pritom osobnu razliku između 'Ja' i 'Otac'.
2. i Otac Izvornik: καὶ ὁ πατὴρ [kai ho patēr] Gramatika: Sastavni veznik te imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom. Značenje: Povezuje Sina i Oca kao dva ravnopravna subjekta iste rečenice i istog božanskog djelovanja.
3. jedno Izvornik: ἕν [hen] Gramatika: Glavni broj u nominativu jednine srednjeg roda (ne muškog roda 'heis'). Značenje: Srednji rod je ključan jer ne označava jednu osobu (muški rod bi značio da su Otac i Sin ista osoba), nego jedinstvo biti, naravi, volje i moći.
4. jesmo Izvornik: ἐσμεν [esmen] Gramatika: Glagol 'biti' u prezentu, aktivu, indikativu, 1. lice množine: izražava trajno, bezvremensko stanje. Značenje: Množina glagola jasno potvrđuje dvojstvo osoba (Ja i Otac) unutar jedinstva božanske naravi ('jedno'), što je temelj trinitarne teologije.
Ovaj stih (Ivan 10:30) predstavlja jedan od najvažnijih kristoloških i trinitarnih izričaja u Novom zavjetu. Izražava paradoks koji je u srži kršćanskog razumijevanja Boga: apsolutno jedinstvo Oca i Sina uz istovremeno očuvanje njihove razlike kao osoba.
Korištenjem množine ('smo') naglašava se distinkcija osoba, dok 'jedno' u srednjem rodu (ἕν) potvrđuje njihovu istobitnost (homoousios) - oni dijele istu božansku narav, volju i moć spašavanja. Stih time odbacuje i ideju da Isus nije jedno s Bogom, ali i ideju da su on i Otac ista osoba bez ikakve razlike.