Evanđelje po Ivanu 8

1A Isus ode na Maslinsku goru. 2U zoru opet dođe u Hram, a sav narod dolažaše k Njemu. On sjede i poučavaše ih. 3A pismoznanci i farizeji dovedoše k Njemu ženu zatečenu u preljubu, postaviše je u sredinu 4i rekoše Mu iskušavajući Ga: "Učitelju, ova je žena zatečena na samom djelu preljuba. 5A u Zakonu nam je Mojsije zapovjedio da se takve kamenuju. Što Ti dakle kažeš?" 6To su pak govorili iskušavajući Ga, da bi Ga imali za što optužiti. A Isus se sagnu i stade prstom pisati po zemlji, ne obazirući se. 7A kako su Ga i dalje ispitivali, uspravi se i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju." 8I opet se sagnu i pisaše po zemlji. 9A oni, kad to čuše, osuđivani od savjesti, izlažahu jedan za drugim, počevši od starijih pa do posljednjih; i osta Isus sam i žena koja je stajala u sredini. 10A kad se Isus uspravi i ne vidje nikoga osim žene, reče joj: "Ženo, gdje su oni tvoji tužitelji? Zar te nitko nije osudio?" 11A ona reče: "Nitko, Gospodine." Isus joj reče: "Ni Ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi." 12Ponovno im dakle progovori Isus govoreći: "Ja sam svjetlost svijeta. Onaj koji slijedi Mene nipošto neće hoditi u tmini, nego će imati svjetlost života." 13Rekoše Mu dakle farizeji: "Ti o Sebi svjedočiš; svjedočanstvo Tvoje nije istinito." 14Odgovori Isus i reče im: "Čak i ako Ja svjedočim o Sebi, istinito je svjedočanstvo Moje, jer znam odakle dođoh i kamo odlazim; vi pak ne znate odakle dolazim ili kamo odlazim. 15Vi po tijelu sudite, Ja ne sudim nikomu. 16A ako pak i sudim Ja, Sud je Moj istinski, jer nisam sam, nego Ja i Otac koji Me posla. 17A i u Zakonu je vašemu napisano da je svjedočanstvo dvaju ljudi istinito. 18Ja sam Onaj koji svjedoči o Sebi samome, i svjedoči o Meni Otac koji Me posla." 19Govorahu Mu dakle: "Gdje je Otac Tvoj?" Odgovori Isus: "Niti Mene znate niti Oca Mojega; da Mene znadoste, i Oca biste Mojega znali." 20Ove riječi izgovori u riznici poučavajući u Hramu, i nitko Ga ne uhvati, jer još ne bijaše došao čas Njegov. 21Reče im dakle ponovno: "Ja odlazim, i tražit ćete Me, i u grijehu ćete svojemu umrijeti; kamo Ja odlazim, vi ne možete doći." 22Govorahu dakle Židovi: "Zar će ubiti samoga Sebe, jer govori: 'Kamo Ja odlazim, vi ne možete doći'?" 23I govoraše im: "Vi ste od onih odozdo, Ja sam od onih odozgo; vi ste od ovoga svijeta, Ja nisam od ovoga svijeta. 24Rekoh vam dakle da ćete umrijeti u grijesima svojim; ako naime ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim." 25Govorahu Mu dakle: "Tko si Ti?" Reče im Isus: "Od početka ono što vam i govorim. 26Mnogo imam o vama govoriti i suditi; ali Onaj koji Me posla istinit je, i Ja što čuh od Njega, to govorim u svijet." 27Ne spoznaše da im govoraše o Ocu. 28Reče im dakle Isus: "Kada uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam i da od Sebe samoga ne činim ništa, nego kako Me pouči Otac, ovo govorim. 29I Onaj koji Me posla sa Mnom je; nije Me ostavio samoga, jer Ja svagda činim ono što je Njemu ugodno." 30Dok On ovo govoraše, mnogi povjerovaše u Njega. 31Govoraše dakle Isus onim Židovima koji Mu bijahu povjerovali: "Ako vi ostanete u Riječi Mojoj, uistinu ste učenici Moji, 32i spoznat ćete Istinu, i Istina će vas osloboditi." 33Odgovoriše Mu: "Sjeme smo Abrahamovo i nikomu nikada nismo robovali; kako Ti govoriš: 'Slobodni ćete postati'?" 34Odgovori im Isus: "Amen, amen, govorim vam: svaki koji čini grijeh, rob je grijeha. 35A rob ne ostaje u kući dovijeka; Sin ostaje dovijeka. 36Ako vas dakle Sin oslobodi, uistinu ćete slobodni biti. 37Znam da ste sjeme Abrahamovo; ali tražite Me ubiti, jer Riječ Moja ne napreduje u vama. 38Ja govorim ono što sam vidio kod Oca; i vi dakle činite ono što čuste od oca." 39Odgovoriše i rekoše Mu: "Otac je naš Abraham." Govori im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili; 40sada pak tražite ubiti Mene, čovjeka koji sam vam govorio Istinu koju čuh od Boga; to Abraham ne učini. 41Vi činite djela oca svojega." Rekoše Mu dakle: "Mi se iz bludništva nismo rodili; jednoga Oca imamo, Boga." 42Reče im Isus: "Da je Bog Otac vaš, ljubili biste Mene; jer Ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam ni od samoga Sebe došao, nego On Me posla. 43Zbog čega govor Moj ne spoznajete? Jer ne možete slušati Riječ Moju. 44Vi ste od oca đavla i žudnje oca svojega hoćete činiti. On bijaše čovjekoubojica od početka i u Istini nije stajao, jer nema Istine u njemu. Kada god govori laž, od svojega vlastitoga govori, jer je lažac i otac njezin. 45A Ja, jer Istinu govorim, Meni ne vjerujete. 46Tko Me od vas kori za grijeh? Ako Istinu govorim, zbog čega Mi vi ne vjerujete? 47Tko je od Boga, riječi Božje sluša; zbog toga vi ne slušate, jer od Boga niste." 48Odgovoriše Židovi i rekoše Mu: "Ne govorimo li mi dobro da si Ti Samarijanac i da imaš zloduha?" 49Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim Oca Svojega, a vi obeščašćujete Mene. 50A Ja ne tražim Slavu Svoju; postoji Onaj koji traži i sudi. 51Amen, amen, kažem vam: ako tko Riječ Moju očuva, smrti nipošto neće ugledati dovijeka." 52Rekoše Mu dakle Židovi: "Sada smo spoznali da imaš zloduha. Abraham umrije i proroci, a Ti govoriš: 'Ako tko Riječ Moju sačuva, nipošto neće okusiti smrti dovijeka.' 53Zar si Ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci umriješe. Kime samoga Sebe činiš?" 54Odgovori Isus: "Ako Ja proslavim samoga Sebe, Slava Moja nije ništa; Otac je Moj Onaj koji Me proslavlja, za kojega vi govorite da je Bog vaš, 55i niste Ga upoznali, a Ja Ga znam. I ako bih rekao da Ga ne znam, bio bih sličan vama, lažac; nego znam Ga i Riječ Njegovu čuvam. 56Abraham, otac vaš, uzradova se da vidi dan Moj, i vidje i obradova se." 57Rekoše dakle Židovi Njemu: "Pedeset godina još nemaš, a Abrahama si vidio?" 58Reče im Isus: "Amen, amen, govorim vam: prije negoli Abraham postade, Ja jesam." 59Podigoše dakle kamenje da bace na Njega. Isus se pak sakri i iziđe iz Hrama.