Zar si Ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci umriješe. Kime samoga Sebe činiš?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Zar si Ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci umriješe. Kime samoga Sebe činiš?"
Odgovori Isus: "Ako Ja proslavim samoga Sebe, Slava Moja nije ništa; Otac je Moj Onaj koji Me proslavlja, za kojega vi govorite da je Bog vaš,
i niste Ga upoznali, a Ja Ga znam. I ako bih rekao da Ga ne znam, bio bih sličan vama, lažac; nego znam Ga i Riječ Njegovu čuvam.
Abraham, otac vaš, uzradova se da vidi dan Moj, i vidje i obradova se."
Rekoše dakle Židovi Njemu: "Pedeset godina još nemaš, a Abrahama si vidio?"
i niste Ga upoznali, a Ja Ga znam. I ako bih rekao da Ga ne znam, bio bih sličan vama, lažac; nego znam Ga i Riječ Njegovu čuvam.
I ne poznajete ga, a ja ga znam; i ako rečem da ga ne znam biću laža kao vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim.
καὶ οὐκ ἐγνώκατε αὐτόν, ἐγὼ δὲ οἶδα αὐτόν. κἂν εἴπω ὅτι οὐκ οἶδα αὐτόν, ἔσομαι ὅμοιος ὑμῖν ψεύστης· ἀλλ᾽ οἶδα αὐτὸν καὶ τὸν λόγον αὐτοῦ τηρῶ.¶
kai ouk egnōkate auton egō de oida auton kan eipō hoti ouk oida auton esomai homoios humin pseustēs all᾽ oida auton kai ton logon autou tērō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i niste upoznali njega, ja pak znam njega. I ako bih rekao da ne znam njega, bit ću sličan vama lažac; nego znam njega i tu riječ njegovu čuvam."
1. niste upoznali njega Izvornik: οὐκ ἐγνώκατε αὐτόν [ouk egnōkate auton] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u perfektu aktivnom, 2. lice množine. Perfekt označava da proces upoznavanja u prošlosti nije doveo do sadašnjeg stanja znanja. Značenje: Glagol označava spoznaju koja se stječe iskustvom, odnosom i učenjem; unatoč stoljetnoj predaji i Pismima, sugovornici nisu došli do istinskog, osobnog poznavanja Boga.
2. ja pak znam njega Izvornik: ἐγὼ δὲ οἶδα αὐτόν [egō de oida auton] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica 'ja' sa suprotnim veznikom i glagolom koji je po obliku perfekt, a po značenju prezent, 1. lice jednine. Značenje: Za razliku od prethodnog glagola koji označava postupno upoznavanje, ovaj glagol ovdje izražava neposredno, intuitivno i vječno znanje: Sin ne mora 'upoznavati' Oca jer ga oduvijek poznaje izravnim božanskim zajedništvom.
3. I ako bih rekao Izvornik: κἂν εἴπω [kan eipō] Gramatika: Sraslica (krasis) sastavljena od sastavnog veznika 'i' te pogodbenog veznika 'ako', iza koje slijedi glagol u konjunktivu aorista aktivnog, 1. lice jednine. Značenje: Isus postavlja hipotetsku situaciju: kada bi se odrekao svoje jedinstvene spoznaje Oca kako bi udovolžio svojim protivnicima, zanijekao bi samu istinu.
4. bit ću sličan vama lažac Izvornik: ἔσομαι ὅμοιος ὑμῖν ψεύστης [esomai homoios humin pseustēs] Gramatika: Glagol biti u futuru deponentnom, 1. lice jednine, uz pridjev u nominativu koji upravlja dativom ('vama') te predikatnu imenicu u nominativu jednine bez člana. Značenje: Povezujući se s tvrdnjom iz 8,44 o đavlu kao lašcu, Isus izriče oštru presudu: laž sugovornika sastoji se u tome što tvrde da je Bog njihov, a odbacuju njegova Sina.
5. nego znam njega i tu riječ njegovu čuvam Izvornik: ἀλλ᾽ οἶδα αὐτὸν καὶ τὸν λόγον αὐτοῦ τηρῶ [all᾽ oida auton kai ton logon autou tērō] Gramatika: Snažni suprotni veznik uvodi pozitivnu tvrdnju s dva glagola u prezentu aktivnom, 1. lice jednine, koji označavaju trajno stanje i neprekidnu vjernost. Značenje: Krug argumentacije se zatvara: kao što je u 8,51–52 pozvao vjernike da 'čuvaju njegovu riječ', tako sam Isus savršeno 'čuva Očevu riječ', pokazujući da su njegova spoznaja Boga i njegova poslušnost Ocu nerazdvojive.
Ovaj stih (Ivan 8,55) predstavlja vrhunac Isusove kristološke objave u raspravi sa židovskim vođama. Isus jasno povlači granicu između njihove umišljene, religiozne prisutnosti bez stvarne spoznaje ('ginōskō') i svoga vlastitog, apsolutnog i vječnog božanskog znanja o Ocu ('oida'). Taj jezični i teološki kontrast duboko rasvjetljava Isusovu svijest o vlastitoj jedinstvenoj božanskoj naravi i predvječnom, neslomljivom zajedništvu s Bogom.
Nadalje, Isus istinsko poznavanje Boga usko veže uz poslušnost Njegovoj riječi. Za razliku od svojih sugovornika koji tvrde da poznaju Boga, ali ga ne slušaju, Isus svoje apsolutno znanje demonstrira savršenim vršenjem Očeve volje. Stih time postavlja temeljno duhovno načelo kršćanstva: svaka tvrdnja o bliskosti s Bogom koja nije praćena djelatnom poslušnošću i čuvanjem Njegove riječi u svojoj je bîti potpuna laž.