Rekoše Mu dakle Židovi: "Sada smo spoznali da imaš zloduha. Abraham umrije i proroci, a Ti govoriš: 'Ako tko Riječ Moju sačuva, nipošto neće okusiti smrti dovijeka.'
Rekoše Mu dakle Židovi: "Sada smo spoznali da imaš zloduha. Abraham umrije i proroci, a Ti govoriš: 'Ako tko Riječ Moju sačuva, nipošto neće okusiti smrti dovijeka.'
Zar si Ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci umriješe. Kime samoga Sebe činiš?"
Odgovori Isus: "Ako Ja proslavim samoga Sebe, Slava Moja nije ništa; Otac je Moj Onaj koji Me proslavlja, za kojega vi govorite da je Bog vaš,
i niste Ga upoznali, a Ja Ga znam. I ako bih rekao da Ga ne znam, bio bih sličan vama, lažac; nego znam Ga i Riječ Njegovu čuvam.
Abraham, otac vaš, uzradova se da vidi dan Moj, i vidje i obradova se."
Odgovori Isus: "Ako Ja proslavim samoga Sebe, Slava Moja nije ništa; Otac je Moj Onaj koji Me proslavlja, za kojega vi govorite da je Bog vaš,
Isus odgovori: ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: otac je moj koji me slavi, za kojega vi govorite da je vaš Bog.
Ἀπεκρίθη Ἰησοῦς· ἐὰν ἐγὼ δοξάσω ἐμαυτόν, ἡ δόξα μου οὐδέν ἐστιν· ἔστιν ὁ πατήρ μου ὁ δοξάζων με ὃν ὑμεῖς λέγετε ὅτι θεὸς ἡμῶν ἐστιν,
Apekrithē Iēsous ean egō doxasō emauton hē doxa mou ouden estin estin ho patēr mou ho doxazōn me hon humeis legete hoti theos hēmōn estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori Isus: ako ja proslavim samoga sebe, ta slava moja ništa jest; jest taj Otac moj taj koji proslavlja mene za kojega vi govorite da Bog naš jest,"
1. ako ja proslavim samoga sebe Izvornik: ἐὰν ἐγὼ δοξάσω ἐμαυτόν [ean egō doxasō emauton] Gramatika: Pogodbena rečenica s veznikom i glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 1. lice jednine, uz naglašenu osobnu zamjenicu 'ja' i povratnu zamjenicu u akuzativu. Značenje: Isus izravno odgovara na optužbu 'kime samoga sebe činiš': odbacuje svaku pomisao na samoproglašenje i ljudsku taštinu, jer bi slava koju bi sam sebi priskrbio bila bezvrijedna.
2. ta slava moja ništa jest Izvornik: ἡ δόξα μου οὐδέν ἐστιν [hē doxa mou ouden estin] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom, predikatna niječna zamjenica u srednjem rodu ('ništa', 'bezvrijedna stvar') i glagol biti u prezentu. Značenje: Pojam 'slava' u Ivanovu evanđelju označava i čast pred ljudima i božanski sjaj; čast koja izvire iz ljudskog samouzvisivanja pred Bogom nema nikakvu stvarnost ni težinu.
3. taj koji proslavlja mene Izvornik: ὁ δοξάζων με [ho doxazōn me] Gramatika: Supstantivirani particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Prezent označava trajnu, neprekidnu radnju i trajno svojstvo Oca. Značenje: Nasuprot hipotetskom aoristu samoproslavljanja, Otac trajno i djelatno daje slavu Sinu kroz njegova djela, riječi i naposljetku kroz vazmeno otajstvo.
4. za kojega vi govorite da Bog naš jest Izvornik: ὃν ὑμεῖς λέγετε ὅτι θεὸς ἡμῶν ἐστιν [hon humeis legete hoti theos hēmōn estin] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine uz naglašenu zamjenicu 'vi' i glagol u prezentu, nakon čega veznik uvodi upravni ili poluupravni govor ('Bog naš jest') bez člana uz imenicu 'Bog', čime se ističe božanska narav i svojstvo. Značenje: Isus razotkriva raskorak između njihove formalne vjeroispovijesti ('on je naš Bog') i stvarnosti: isti onaj Bog na kojega se oni pozivaju zapravo stoji na Isusovoj strani i proslavlja ga. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yēšûa‘ / יְהוֹשֻׁעַ Yəhôšua‘) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava. Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa 'Jah' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti).
Ovaj stih (Ivan 8,54) izražava ključnu kristološku istinu Ivanova evanđelja: Isusov autoritet i slava ne proizlaze iz Njegove samopromocije, što bi Njegovu misiju i slavu učinilo ispraznom i ništavnom, već izravno iz Njegovog intimnog odnosa s Bogom Ocem. Otac je jedini istinski izvor slave i On je taj koji neprekidno potvrđuje svoga Sina. Nadalje, Isus iznosi oštru ironiju prema vjerskim vođama. Isti onaj Bog za kojega oni ekskluzivno tvrde da je njihov i kojemu navodno služe, upravo je Otac koji proslavlja Isusa. Odbacujući Sina, vođe nesvjesno dokazuju da zapravo uopće ne poznaju pravoga Boga kojega usnama prisvajaju.