A Ja ne tražim Slavu Svoju; postoji Onaj koji traži i sudi.
A Ja ne tražim Slavu Svoju; postoji Onaj koji traži i sudi.
Amen, amen, kažem vam: ako tko Riječ Moju očuva, smrti nipošto neće ugledati dovijeka."
Rekoše Mu dakle Židovi: "Sada smo spoznali da imaš zloduha. Abraham umrije i proroci, a Ti govoriš: 'Ako tko Riječ Moju sačuva, nipošto neće okusiti smrti dovijeka.'
Zar si Ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci umriješe. Kime samoga Sebe činiš?"
Odgovori Isus: "Ako Ja proslavim samoga Sebe, Slava Moja nije ništa; Otac je Moj Onaj koji Me proslavlja, za kojega vi govorite da je Bog vaš,
Rekoše Mu dakle Židovi: "Sada smo spoznali da imaš zloduha. Abraham umrije i proroci, a Ti govoriš: 'Ako tko Riječ Moju sačuva, nipošto neće okusiti smrti dovijeka.'
Tada mu rekoše Jevreji: sad vidjesmo da je đavo u tebi: Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti dovijeka.
Εἶπον οὖν αὐτῷ οἱ Ἰουδαῖοι· νῦν ἐγνώκαμεν ὅτι δαιμόνιον ἔχεις. Ἀβραὰμ ἀπέθανεν καὶ οἱ προφῆται, καὶ σὺ λέγεις· ἐάν τις τὸν λόγον μου τηρήσῃ, οὐ μὴ γεύσηται θανάτου εἰς τὸν αἰῶνα.
Eipon oun autō hoi Ioudaioi nun egnōkamen hoti daimonion echeis Abraam apethanen kai hoi prophētai kai su legeis ean tis ton logon mou tērēsē ou mē geusētai thanatou eis ton aiōna
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Rekoše dakle njemu ti Židovi: sada smo spoznali da zloduha imaš. Abraham umrije i ti proroci, a ti govoriš: ako tko tu riječ moju sačuva, nipošto ne okusi smrti u taj vijek."
1. Rekoše dakle Izvornik: Εἶπον οὖν [Eipon oun] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, praćen zaključnom česticom koja povezuje novu reakciju s prethodnom Isusovom tvrdnjom. Aorist označava trenutnu, cjelovitu reakciju sugovornika. Značenje: Čestica pokazuje da je optužba izravna posljedica Isusova obećanja o pobjedi nad smrću u prethodnom stihu, koje sugovornici doživljavaju kao konačni dokaz njegove neuračunljivosti.
2. smo spoznali Izvornik: ἐγνώκαμεν [egnōkamen] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom, 1. lice množine. Perfekt označava radnju koja je u prošlosti dovela do spoznaje čiji rezultat traje u sadašnjosti ('sada znamo sa sigurnošću'). Značenje: Sugovornici tvrde da su iz prethodne sumnje prešli u trajno i nepobitno uvjerenje; u Ivanovu evanđelju to je duboka ironija jer oni koji tvrde da 'znaju' zapravo pokazuju potpunu duhovnu sljepoću.
3. zloduha imaš Izvornik: δαιμόνιον ἔχεις [daimonion echeis] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda (umanjenica od 'daimōn') kao izravni objekt i glagol u prezentu aktivnom, 2. lice jednine, koji označava trajno stanje posjedovanja. Značenje: U tadašnjem židovskom govoru ovaj izraz označava i demonsku opsjednutost i ludilo ili sumanutost; sugovornici ponavljaju optužbu iz 8,48 smatrajući Isusovu tvrdnju o nadvladavanju smrti očitom zabludom.
4. umrije Izvornik: ἀπέθανεν [apethanen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Aorist ovdje konstatira nepobitnu povijesnu činjenicu kao svršeni čin. Značenje: Sugovornici shvaćaju smrt isključivo u tjelesnom, biološkom smislu pa činjenicu da su i najveći pravednici poput Abrahama i proroka fizički umrli koriste kao dokaz protiv Isusovih riječi.
5. a ti govoriš Izvornik: καὶ σὺ λέγεις [kai su legeis] Gramatika: Izričito navedena osobna zamjenica u nominativu jednine stoji radi snažnog naglaska i kontrasta prema Abrahamu i prorocima, dok je glagol u prezentu aktivnom. Značenje: Naglašena zamjenica izražava prezir i nevjericu: kako se jedan običan čovjek usuđuje postaviti iznad najsvetijih velikana povijesti spasenja.
6. nipošto ne okusi smrti Izvornik: οὐ μὴ γεύσηται θανάτου [ou mē geusētai thanatou] Gramatika: Dvostruka negacija uz glagol u konjunktivu aorista deponentnog (medijalnog oblika), 3. lice jednine, tvori najsnažnije moguće nijekanje u grčkom jeziku. Imenica 'smrt' je u genitivu kao dio koji se kuša. Značenje: Metafora 'okusiti smrt' semitski je izričaj za stvarno, osobno i gorko iskustvo umiranja; dok je Isus u prethodnom stihu rekao 'neće vidjeti smrt', sugovornici u parafraziranju pojačavaju izraz na 'okusiti smrt'. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִים Yəhûdîm) / Ioudaioi] (narod) Znači: Pripadnici Judina plemena ili stanovnici Judeje; etimološki povezano s imenom Juda koje znači 'onaj koji slavi (Boga)' ili 'hvaljen'. Tvorba: Grčki naziv izveden je iz hebrejskog imena plemena i kraljevstva Jude (Yehudah), koje dolazi od glagolskog korijena 'jadah' (slaviti, zahvaljivati).
- Abraham [Ἀβραὰμ (heb. אַבְרָהָם ’Aḇrāhām) / Abraam] (osoba) Znači: Otac mnoštva. Tvorba: Složeno semitsko ime od riječi 'av' (otac) i korijena koji u biblijskoj predaji odgovara riječi 'hamon' (mnoštvo, gomila). Promjena imena: Izvorno se zvao Abram (heb. ’Aḇrām, 'uzvišeni otac'), a Bog mu u Post 17,5 mijenja ime u Abraham kao znak saveza da će postati ocem mnogih naroda.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu 8,52 snažno oslikava dramatičan sukob i vrhunac nerazumijevanja između Isusa i religijskih vođa Njegovog vremena. Dok Židovi razmišljaju isključivo u opipljivim, materijalnim kategorijama (koristeći neizbježnu fizičku smrt Abrahama i proroka kao svoj konačni argument), Isus naviješta duboku duhovnu stvarnost i dar vječnog života. Njihova optužba da Isus u sebi ima demona tragičan je pokazatelj njihove potpune duhovne sljepoće kojom odbacuju Njegov božanski identitet i autoritet.
S druge strane, Isusovo obećanje je jedno od najuzvišenijih u cijelom Novom zavjetu: onaj tko vjerno čuva Njegovu riječ nikada neće "okusiti smrti". Zahvaljujući upotrebi dvostruke negacije i eshatološke fraze "u vijek", Isus garantira apsolutnu, neopozivu sigurnost spasenja za onoga tko Mu vjeruje. Fizička smrt time prestaje biti strašni kraj i postaje isključivo prag vječnosti, dok prava – duhovna smrt – zauvijek i potpuno gubi svoju moć nad vjernikom.