Amen, amen, kažem vam: ako tko Riječ Moju očuva, smrti nipošto neće ugledati dovijeka."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Amen, amen, kažem vam: ako tko Riječ Moju očuva, smrti nipošto neće ugledati dovijeka."
Rekoše Mu dakle Židovi: "Sada smo spoznali da imaš zloduha. Abraham umrije i proroci, a Ti govoriš: 'Ako tko Riječ Moju sačuva, nipošto neće okusiti smrti dovijeka.'
Zar si Ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci umriješe. Kime samoga Sebe činiš?"
Odgovori Isus: "Ako Ja proslavim samoga Sebe, Slava Moja nije ništa; Otac je Moj Onaj koji Me proslavlja, za kojega vi govorite da je Bog vaš,
i niste Ga upoznali, a Ja Ga znam. I ako bih rekao da Ga ne znam, bio bih sličan vama, lažac; nego znam Ga i Riječ Njegovu čuvam.
Zar si Ti veći od oca našega Abrahama, koji umrije? I proroci umriješe. Kime samoga Sebe činiš?"
Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe: ko se ti sam gradiš?
μὴ σὺ μείζων εἶ τοῦ πατρὸς ἡμῶν Ἀβραάμ, ὅστις ἀπέθανεν; καὶ οἱ προφῆται ἀπέθανον. τίνα σεαυτὸν σὺ ποιεῖς;¶
mē su meizōn ei tou patros hēmōn Abraam hostis apethanen kai hoi prophētai apethanon tina seauton su poieis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zar ti veći jesi od tog oca našega Abrahama, koji umrije? I ti proroci umriješe. Kime samoga sebe činiš?"
1. Zar ti Izvornik: μὴ σὺ [mē su] Gramatika: Upitna čestica na početku rečenice u grčkom jeziku signalizira retoričko pitanje koje unaprijed očekuje niječan odgovor ('Valjda nisi ti...', 'Zar si ti...'), uz naglašenu osobnu zamjenicu u nominativu. Značenje: Sama gramatička struktura pitanja pokazuje zatvorenost sugovornika: za njih je nezamislivo da bi Isus mogao biti veći od Abrahama, iako je upravo to istina koju evanđelje objavljuje.
2. veći od tog oca našega Izvornik: μείζων ... τοῦ πατρὸς ἡμῶν [meizōn ... tou patros hēmōn] Gramatika: Pridjev u komparativu, nominativ jednine muškog roda, iza kojeg slijedi genitiv usporedbe ('od oca'). Posvojna zamjenica u genitivu množine naglašava njihovu pripadnost Abrahamu. Značenje: Pitanje o tome je li Isus 'veći' od praotaca ponavlja se u Ivanovu evanđelju (usp. Samarijanka o Jakovu u 4,12); Isusova veličina ne počiva na ljudskom rodoslovlju, nego na njegovu božanskom podrijetlu.
3. koji umrije Izvornik: ὅστις ἀπέθανεν [hostis apethanen] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine muškog roda koja ne označava samo identitet ('koji'), nego i svojstvo ili narav ('takav koji', 'čak i on koji je bio tako velik, ipak je umro'), uz aorist glagola. Značenje: Naglašava se univerzalnost smrtnosti: unatoč svoj Abrahamovoj veličini i Božjoj blizini, ni on nije bio izuzet od smrti.
4. Kime samoga sebe činiš Izvornik: τίνα σεαυτὸν ποιεῖς [tina seauton poieis] Gramatika: Upitna zamjenica i povratna zamjenica u dvostrukom akuzativu (objekt i predikatni akuzativ) uz glagol u prezentu aktivnom, 2. lice jednine. Značenje: Ova optužujuća fraza implicira da Isus samovoljno prisvaja dostojanstvo koje mu ne pripada (usp. 5,18; 10,33; 19,7), čime se otvara prostor za Isusov odgovor o Ocu koji ga proslavlja. Imena: - Abraham [Ἀβραάμ (heb. אַבְרָהָם ’Aḇrāhām) / Abraam] (osoba) Znači: Otac mnoštva. Tvorba: Složeno semitsko ime od riječi 'av' (otac) i korijena koji u biblijskoj predaji odgovara riječi 'hamon' (mnoštvo, gomila). Promjena imena: Izvorno se zvao Abram (heb. ’Aḇrām, 'uzvišeni otac'), a Bog mu u Post 17,5 mijenja ime u Abraham kao znak saveza da će postati ocem mnogih naroda.
Ovaj stih (Ivan 8:53) predstavlja točku usijanja u teološkoj raspravi između Isusa i farizeja. Njihovo opetovano pozivanje na biološku smrt Abrahama i proroka služi im kao ultimativni argument ljudske konačnosti kojim žele srušiti Isusov božanski autoritet. Pitanje koje Mu upućuju prožeto je ironijom i sarkazmom jer, iz njihove povijesne perspektive, ne postoji čovjek koji bi mogao nadići osnivače i najveće glasnike židovske vjere.
Završno pitanje "kime sebe činiš?" pritom potpuno razotkriva njihovo duhovno sljepilo. Oni Isusa vide isključivo unutar ljudskih parametara, misleći da On vlastitim naporima gradi nezasluženu slavu i čini se jednakim Bogu. Ne shvaćaju da Njegov autoritet ne proizlazi iz ljudske oholosti, već iz Njegovog stvarnog, vječnog jedinstva s Ocem. Stoga im ovaj prigovor služi kao savršena podloga i uvod za Isusovu najsnažniju izjavu Njegovog vlastitog božanstva u cijelom evanđelju - vječnog "Ja jesam" u Ivanu 8:58.