Odgovori Isus: "Ako Ja proslavim samoga Sebe, Slava Moja nije ništa; Otac je Moj Onaj koji Me proslavlja, za kojega vi govorite da je Bog vaš,
i niste Ga upoznali, a Ja Ga znam. I ako bih rekao da Ga ne znam, bio bih sličan vama, lažac; nego znam Ga i Riječ Njegovu čuvam.
Abraham, otac vaš, uzradova se da vidi dan Moj, i vidje i obradova se."
Rekoše dakle Židovi Njemu: "Pedeset godina još nemaš, a Abrahama si vidio?"
Reče im Isus: "Amen, amen, govorim vam: prije negoli Abraham postade, Ja jesam."
Abraham, otac vaš, uzradova se da vidi dan Moj, i vidje i obradova se."
Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje, i obradova se.
Ἀβραὰμ ὁ πατὴρ ὑμῶν ἠγαλλιάσατο ἵνα ἴδῃ τὴν ἡμέραν τὴν ἐμὴν καὶ εἶδεν καὶ ἐχάρη.
Abraam ho patēr humōn ēgalliasato ina idē tēn hēmeran tēn emēn kai eiden kai echarē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Abraham, otac vaš, uzradova se da vidi dan moj, i vidje i obradova se."
1. otac vaš Izvornik: ὁ πατὴρ ὑμῶν [ho patēr humōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom (apozicija imenu Abraham) te osobna zamjenica u genitivu množine. Značenje: Isus priznaje sugovornicima da je Abraham njihov povijesni i tjelesni praotac, ali upravo na temelju Abrahamova stava razotkriva koliko su se oni duhovno udaljili od njega.
2. uzradova se Izvornik: ἠγαλλιάσατο [ēgalliasato] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa, medij (deponentni glagol), 3. lice jednine; označava snažno, dovršeno iskustvo klicanja u prošlosti. Značenje: Izražava duboko, proročko klicanje i ushićenje duha. Abraham nije tek mirno čekao obećanje, nego je u vjeri već unaprijed živio u eshatološkoj radosti.
3. da vidi Izvornik: ἵνα ἴδῃ [ina idē] Gramatika: Veznik namjere ili sadržaja praćen glagolom u aoristu konjunktiva, 3. lice jednine, koji ovdje izražava predmet i cilj Abrahamove čežnje i radosti. Značenje: U ivanovskoj gramatici ova konstrukcija objašnjava sam sadržaj radosti: Abrahamova se radost sastojala upravo u iščekivanju i žudnji da ugleda Mesijino vrijeme.
4. dan moj Izvornik: τὴν ἡμέραν τὴν ἐμὴν [tēn hēmeran tēn emēn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda s posvojnim pridjevom u istom padežu; ponavljanje određenog člana ispred pridjeva stavlja snažan naglasak na posvojnost ('dan, onaj moj'). Značenje: U starozavjetnoj i židovskoj predaji 'Dan Gospodnji' pripada Bogu, a Isus taj pojam prisvaja kao 'svoj dan', što označava cjelokupni događaj Njegova utjelovljenja, spasiteljskog djela i proslave.
5. i vidje i obradova se Izvornik: καὶ εἶδεν καὶ ἐχάρη [kai eiden kai echarē] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa, 3. lice jednine (prvi u aktivu, drugi u pasivu s medijalnim, povratnim značenjem); nizanje aorista potvrđuje stvarno i dovršeno ispunjenje onoga za čim je Abraham čeznuo. Značenje: Abrahamovo 'gledanje' može se shvatiti kao proročko viđenje kroz rođenje Izaka (usp. Heb 11,13) ili kao njegova svijest u vječnosti kod Boga koji je Bog živih, gdje njegova čežnja prelazi u punu radost ispunjenja. Imena: - Abraham [Ἀβραάμ (heb. אַבְרָהָם 'Avraham) / Abraam] (osoba) Znači: otac mnoštva (naroda) Tvorba: Semitsko ime tvoreno od hebrejske riječi 'av' (otac) i korijena koji se u biblijskoj predaji povezuje s 'hamon' (mnoštvo, gomila). Tekst objašnjava: U Post 17,5 samo Pismo tumači ime riječima: 'jer sam te učinio ocem mnoštva naroda' (heb. av-hamon gojim). Promjena imena: Izvorno se zvao Abram (heb. אַבְרָם 'Avram - 'uzvišeni otac'), a Bog mu prilikom sklapanja Saveza mijenja ime u Abraham kao znak obećanja univerzalnog očinstva po vjeri.
Ovaj redak (Ivan 8:56) jedno je od ključnih mjesta novozavjetne kristologije jer Isus njime izravno tvrdi da Njegovo postojanje i smisao prethode praocu Abrahamu. Svojim sugovornicima ukazuje na to da pravo sljedbeništvo Abrahama ne proizlazi isključivo iz krvnog srodstva, nego prvenstveno iz dijeljenja iste, duboke vjere u Kristov dolazak. Abraham je kao praotac vjere slavio i radovao se unaprijed, duhom promatrajući mesijansko doba koje Isus upravo ostvaruje.
Istovremeno, redak naglašava dramatičnu ironiju i kontrast: dok je Abraham jedva čekao i radosno pozdravio 'Isusov dan', njegovi tjelesni potomci, kojima taj Mesija upravo stoji pred očima, grčevito Ga odbacuju. Sve to služi kao neposredan uvod u Isusovu konačnu, božansku tvrdnju kojom prisvaja Ime izlaska – 'Prije negoli Abraham posta, Ja jesam'.