Ne spoznaše da im govoraše o Ocu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ne spoznaše da im govoraše o Ocu.
Reče im dakle Isus: "Kada uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam i da od Sebe samoga ne činim ništa, nego kako Me pouči Otac, ovo govorim.
I Onaj koji Me posla sa Mnom je; nije Me ostavio samoga, jer Ja svagda činim ono što je Njemu ugodno."
Dok On ovo govoraše, mnogi povjerovaše u Njega.
Govoraše dakle Isus onim Židovima koji Mu bijahu povjerovali: "Ako vi ostanete u Riječi Mojoj, uistinu ste učenici Moji,
I Onaj koji Me posla sa Mnom je; nije Me ostavio samoga, jer Ja svagda činim ono što je Njemu ugodno."
I onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.
καὶ ὁ πέμψας με μετ᾽ ἐμοῦ ἐστιν· οὐκ ἀφῆκέν με μόνον ὁ πατήρ, ὅτι ἐγὼ τὰ ἀρεστὰ αὐτῷ ποιῶ πάντοτε.
kai ho pempsas me met᾽ emou estin ouk aphēken me monon ho patēr hoti egō ta aresta autō poiō pantote
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I onaj poslavši mene sa mnom jest; nije ostavio mene samoga jer ja ono ugodno njemu činim svagda."
1. onaj poslavši Izvornik: ὁ πέμψας [ho pempsas] Gramatika: Određeni član uz particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Supstantivirani particip ovdje tvori trajni naslov utemeljen na povijesnom činu slanja. Značenje: U Ivanovu evanđelju Otac je prvenstveno definiran kao Pošiljatelj. Isusovo poslanje na zemlji izravno izvire iz Očeve inicijative i suverene odluke.
2. sa mnom jest Izvornik: μετ᾽ ἐμοῦ ἐστιν [met᾽ emou estin] Gramatika: Prijedlog s naglašenim oblikom osobne zamjenice u genitivu jednine uz glagol u prezentu indikativa. Prezent označava trajnu, neprekinutu sadašnjost Očeve prisutnosti. Značenje: Poslanje ne znači udaljavanje od izvora; Otac koji šalje Sina ostaje s Njim u neraskidivom zajedništvu i djelatnoj prisutnosti u svakom trenutku Njegove službe.
3. nije ostavio mene samoga Izvornik: οὐκ ἀφῆκέν με μόνον [ouk aphēken me monon] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, s predikatnim pridjevom u akuzativu. Aorist s negacijom gleda na cjelokupno poslanje od samog početka kao na čin u kojem napuštanje nikada nije nastupilo. Značenje: Nasuprot ljudskom napuštanju koje će uslijediti u času muke, Očeva vjernost Sinu ostaje postojana. Isus nikada ne djeluje u duhovnoj izolaciji.
4. ja Izvornik: ἐγὼ [egō] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu jednine, izričito navedena radi snažnog isticanja subjekta. Značenje: Naglašeno 'ja' postavlja oštru suprotnost između Isusove poslušnosti Ocu i nevjere Njegovih sugovornika.
5. ono ugodno njemu Izvornik: τὰ ἀρεστὰ αὐτῷ [ta aresta autō] Gramatika: Određeni član i pridjev u akuzativu množine srednjeg roda sa zamjenicom u dativu jednine. Poimeničeni pridjev u množini obuhvaća sva pojedinačna djela, riječi i stavove koji su po Očevoj volji. Značenje: Ugoditi Bogu u biblijskom smislu znači biti u potpunom skladu s Njegovom svetom voljom. Kod Isusa ta usklađenost nije izvanjski propis, nego izraz unutarnjeg jedinstva s Ocem.
6. činim svagda Izvornik: ποιῶ πάντοτε [poiō pantote] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine, pojačan prilogom vremena. Trajni prezent uz prilog 'svagda' izražava apsolutni kontinuitet radnje bez ikakva prekida. Značenje: Ova tvrdnja otkriva Isusovu bezgrešnost i savršenu poslušnost. Dok svaki čovjek barem ponekad odstupa od Božje volje, Sin u svakom trenutku vrši ono što je Ocu po volji.
Ovaj stih (Ivan 8,29) predstavlja jedan od najdubljih uvida u otajstvo Trojstva i intimnog odnosa između Boga Oca i Isusa Krista. Isus izričito tvrdi da Njegovo poslanje nije neovisno; On i Otac djeluju u savršenom sinergijskom jedinstvu. Otac ne ostavlja Sina samog jer Sin u svakom trenutku ('svagda') vrši Očevu volju. Time se pokazuje da je Očeva prisutnost neodvojiva od Sinove savršene poslušnosti.
U teološkom smislu, ovaj redak postavlja i vrhunski standard za kršćanski život. Baš kao što Isus uživa u neprekidnom zajedništvu s Ocem kroz vršenje 'onoga što je Njemu ugodno', tako su i vjernici pozvani na kontinuiranu poslušnost i usklađivanje svoje volje s Božjom kako bi dublje doživjeli Njegovu prisutnost u vlastitom životu.