Reče im dakle Isus: "Kada uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam i da od Sebe samoga ne činim ništa, nego kako Me pouči Otac, ovo govorim.
I Onaj koji Me posla sa Mnom je; nije Me ostavio samoga, jer Ja svagda činim ono što je Njemu ugodno."
Dok On ovo govoraše, mnogi povjerovaše u Njega.
Govoraše dakle Isus onim Židovima koji Mu bijahu povjerovali: "Ako vi ostanete u Riječi Mojoj, uistinu ste učenici Moji,
i spoznat ćete Istinu, i Istina će vas osloboditi."
Dok On ovo govoraše, mnogi povjerovaše u Njega.
Kad ovo govoraše, mnogi ga vjerovaše.
ταῦτα αὐτοῦ λαλοῦντος πολλοὶ ἐπίστευσαν εἰς αὐτόν.¶
tauta autou lalountos polloi episteusan eis auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo dok on govoraše mnogi povjerovaše u njega."
1. dok on govoraše Izvornik: αὐτοῦ λαλοῦντος [autou lalountos] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od zamjenice i participa prezenta aktivnog u genitivu jednine muškog roda. Izražava radnju koja se odvija istovremeno s radnjom glavnog glagola. Značenje: Vjera slušatelja rađa se izravno tijekom slušanja Isusovih riječi o Njegovu božanskom podrijetlu i jedinstvu s Ocem. Njegova riječ posjeduje neposrednu prodornu moć.
2. mnogi Izvornik: πολλοὶ [polloi] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda u službi subjekta. Značenje: Unatoč rastućem neprijateljstvu u jeruzalemskom Hramu, Isusov govor o skorašnjem uzdignuću Sina Čovječjega i odnosu s Ocem nailazi na neočekivano širok odjek među mnoštvom.
3. povjerovaše u njega Izvornik: ἐπίστευσαν εἰς αὐτόν [episteusan eis auton] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine, s prijedlogom smjera i zamjenicom u akuzativu. Ingressivni aorist označava trenutak ulaska u vjeru, a prijedlog s akuzativom izražava usmjeravanje osobnog povjerenja prema Kristu. Značenje: Konstrukcija 'vjerovati u' tipičan je ivanovski izričaj za istinsko predanje osobe Isusu, premda će nastavak dijaloga pokazati da svaki početni zanos mora proći kušnju ustrajnosti u Njegovoj riječi.
Ovaj stih (Ivan 8,30) sažima snažan i neposredan učinak Isusove objave o vlastitom identitetu. Sila Njegovih riječi, u kojima tumači svoju duboku i neraskidivu povezanost s Ocem, stvorila je prijelomni trenutak za slušatelje, transformirajući sumnju ili puko zanimanje mnoštva u trenutnu, odlučujuću vjeru.
Teološko težište stiha počiva na dubini te novonastale vjere. Upotreba prijedloga usmjerenosti ('eis' - u) uz glagol vjerovanja naglašava ključnu poruku cjelokupnog Ivanovog evanđelja: autentična i spasonosna vjera puno je više od kognitivnog odobravanja; to je dinamičan čin potpunog povjerenja, predanja svoga života i uranjanja u samu osobu Isusa Krista.