A i u Zakonu je vašemu napisano da je svjedočanstvo dvaju ljudi istinito.
A i u Zakonu je vašemu napisano da je svjedočanstvo dvaju ljudi istinito.
Ja sam Onaj koji svjedoči o Sebi samome, i svjedoči o Meni Otac koji Me posla."
Govorahu Mu dakle: "Gdje je Otac Tvoj?" Odgovori Isus: "Niti Mene znate niti Oca Mojega; da Mene znadoste, i Oca biste Mojega znali."
Ove riječi izgovori u riznici poučavajući u Hramu, i nitko Ga ne uhvati, jer još ne bijaše došao čas Njegov.
Reče im dakle ponovno: "Ja odlazim, i tražit ćete Me, i u grijehu ćete svojemu umrijeti; kamo Ja odlazim, vi ne možete doći."
Govorahu Mu dakle: "Gdje je Otac Tvoj?" Odgovori Isus: "Niti Mene znate niti Oca Mojega; da Mene znadoste, i Oca biste Mojega znali."
Tada mu govorahu: gdje je otac tvoj? Isus odgovori: ni mene znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega.
ἔλεγον οὖν αὐτῷ· ποῦ ἐστιν ὁ πατήρ σου;¶ Ἀπεκρίθη ὁ Ἰησοῦς· οὔτε ἐμὲ οἴδατε οὔτε τὸν πατέρα μου. εἰ ἐμὲ ᾔδειτε καὶ τὸν πατέρα μου ἂν ᾔδειτε.
elegon oun autō pou estin ho patēr sou Apekrithē ho Iēsous oute eme oidate oute ton patera mou ei eme ēdeite kai ton patera mou an ēdeite
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govorahu dakle njemu: Gdje jest Otac tvoj? Odgovori Isus: Niti mene znate niti Oca mojega; da mene znadoste, i Oca mojega biste znali."
1. Govorahu dakle Izvornik: ἔλεγον οὖν [elegon oun] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice množine, uz zaključnu česticu 'oun' (dakle, stoga). Imperfekt izražava trajanje ili ponavljanje radnje u prošlosti. Značenje: Imperfekt upućuje na ustrajno i izazivačko zapitkivanje sugovornika koji ostaju na razini zemaljskog shvaćanja i traže vidljivog, ljudskog oca.
2. Odgovori Izvornik: Ἀπεκρίθη [Apekrithē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnog oblika (deponentni glagol s aktivnim značenjem), 3. lice jednine. Aorist označava jednokratnu, zaokruženu i odlučnu radnju. Značenje: Nasuprot njihovu trajnom zapitkivanju u imperfektu, Isusov odgovor u aoristu djeluje konačno i autoritativno, razotkrivajući korijen njihova nerazumijevanja.
3. znate Izvornik: οἴδατε [oidate] Gramatika: Glagol u perfektu aktiva sa značenjem prezenta, 2. lice množine. Označava stanje posjedovanja znanja i uvida koje je proizašlo iz prethodnog opažanja. Značenje: Ukazuje na to da Isusovi protivnici unatoč izvanjskom poznavanju Zakona nemaju unutarnje, istinsko duhovno prepoznavanje ni Sina ni Oca.
4. da mene znadoste... biste znali Izvornik: εἰ ἐμὲ ᾔδειτε... ἂν ᾔδειτε [ei eme ēdeite... an ēdeite] Gramatika: Uvjetna rečenica nestvarnosti (irealna pogodba za sadašnjost): veznik 'ei' s pluskvamperfektom (koji za ovaj glagol ima funkciju imperfekta) u pogodbenom dijelu te čestica 'an' s istim glagolskim oblikom u glavnoj rečenici. Naglašena zamjenica 'eme' (mene) stoji na prvom mjestu. Značenje: Gramatička konstrukcija izričito potvrđuje da uvjet nije ispunjen (oni Ga doista ne poznaju), ali ujedno otkriva središnju kristološku istinu: spoznaja Boga Oca neraskidivo je povezana s prepoznavanjem i prihvaćanjem Sina. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik imena Jehošua (Yehoshua), složenog od teoforskog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 8,19) donosi ključnu trinitarnu i kristološku objavu. Snažno naglašava Isusovu božansku narav i Njegovo neraskidivo, ontološko jedinstvo s Ocem. Dok Njegovi protivnici postavljaju pitanje o Njegovom ocu strogo u zemaljskom, fizičkom smislu, Isus prebacuje razgovor u duhovnu sferu i razotkriva njihovu duhovnu sljepoću. Iako farizeji smatraju sebe elitnim poznavateljima Boga, njihovo kategorično odbacivanje Isusa dokazuje da oni zapravo nemaju pravu spoznaju o Bogu.
Teološki vrhunac ovog stiha nalazi se u tvrdnji da je spoznaja Sina isključivi i jedini put do spoznaje Oca. Isus Krist je savršena i konačna objava Božja; onaj tko istinski poznaje Njega, istovremeno poznaje i Oca. Farizejsko odbijanje da prepoznaju Isusov pravi identitet neizbježno ih ostavlja u duhovnoj tami i potpuno ih odvaja od pravog zajedništva s Bogom kojemu tvrde da služe.