A ona reče: "Nitko, Gospodine." Isus joj reče: "Ni Ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A ona reče: "Nitko, Gospodine." Isus joj reče: "Ni Ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi."
Ponovno im dakle progovori Isus govoreći: "Ja sam svjetlost svijeta. Onaj koji slijedi Mene nipošto neće hoditi u tmini, nego će imati svjetlost života."
Rekoše Mu dakle farizeji: "Ti o Sebi svjedočiš; svjedočanstvo Tvoje nije istinito."
Odgovori Isus i reče im: "Čak i ako Ja svjedočim o Sebi, istinito je svjedočanstvo Moje, jer znam odakle dođoh i kamo odlazim; vi pak ne znate odakle dolazim ili kamo odlazim.
Vi po tijelu sudite, Ja ne sudim nikomu.
Rekoše Mu dakle farizeji: "Ti o Sebi svjedočiš; svjedočanstvo Tvoje nije istinito."
Tada mu rekoše fariseji: ti sam za sebe svjedočiš: svjedočanstvo tvoje nije istinito.
Εἶπον οὖν αὐτῷ οἱ Φαρισαῖοι· σὺ περὶ σεαυτοῦ μαρτυρεῖς· ἡ μαρτυρία σου οὐκ ἔστιν ἀληθής.¶
Eipon oun autō hoi Pharisaioi su peri seautou martureis hē marturia sou ouk estin alēthēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Rekoše dakle njemu ti Farizeji: ti o sebi svjedočiš; to svjedočanstvo tvoje ne jest istinito."
1. Rekoše dakle Izvornik: Εἶπον οὖν [Eipon oun] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, praćen zaključnim veznikom. Aorist označava cjelovitu, jednokratnu reakciju sugovornika, dok veznik povezuje njihov istup kao izravnu posljedicu prethodne Isusove objave da je on svjetlo svijeta. Značenje: Farizejski prigovor nije slučajan, nego je izravan sudski odgovor na Isusovu mesijansku tvrdnju. Umjesto da prime svjetlo, oni pokreću formalno propitivanje njegove vjerodostojnosti.
2. ti o sebi Izvornik: σὺ περὶ σεαυτοῦ [su peri seautou] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine uz prijedlog s povratnom zamjenicom u genitivu. Budući da glagol već sadrži oznaku lica, zasebno izrečena zamjenica na početku izjave nosi snažan kontrastni naglasak. Značenje: Upiranjem prsta u samog Isusa, farizeji ga žele prikazati kao usamljenog pojedinca čije riječi nemaju vanjsku potvrdu. Time pokušavaju osporiti njegov autoritet pozivajući se na pravno načelo da nitko ne može biti jedini svjedok u vlastitoj stvari.
3. svjedočiš Izvornik: μαρτυρεῖς [martureis] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom indikativa, 2. lice jednine. Prezent označava trajnu radnju ili ono što upravo čuju da on čini. Značenje: U Ivanovu evanđelju pojam svjedočenja ključna je kategorija kojom se istina Božje objave iznosi pred svijet kao u velikom sudskom procesu. Farizeji čuju Isusove riječi, ali ih svode na puko ljudsko samoisticanje.
4. to svjedočanstvo tvoje Izvornik: ἡ μαρτυρία σου [hē marturia sou] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Određeni član pokazuje na konkretan iskaz koji je Isus upravo izgovorio. Značenje: Svjedočanstvo ovdje označava sam sadržaj i čin objave. Farizeji ga promatraju isključivo kao Isusov privatni iskaz, ne prepoznajući da kroz njega govori sam Otac.
5. istinito Izvornik: ἀληθής [alēthēs] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine ženskog roda u službi imenskog predikata uz negirani glagol biti. Značenje: U pravnom kontekstu ova riječ označava valjano, vjerodostojno i zakonski prihvatljivo svjedočanstvo, ali u dubljem biblijskom smislu označava ono što odgovara Božjoj stvarnosti. Farizeji proglašavaju Isusov iskaz pravno nevažećim jer mjerila ljudskog suda primjenjuju na sam izvor istine. Imena: - Farizeji [Φαρισαῖοι (od aram. פְּרִישַׁיָּא / pərischajjā; heb. פְּרוּשִׁים / pərušîm) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi izvedene iz semitskog korijena prš (odvojiti, razlučiti). Označava vjersku skupinu unutar židovstva koja se strogo odvajala od obredne nečistoće i poganskih utjecaja radi potpune vjernosti Zakonu i predaji.
Ovaj stih (Ivan 8,13) oslikava duboki teološki i pravni sukob. Farizeji, slušajući Isusove tvrdnje o Njegovom identitetu, napadaju Ga služeći se strogo legalističkim okvirom. Oni se pozivaju na starozavjetni zakon (Ponovljeni zakon 19,15) prema kojem je svjedočanstvo jedne osobe o samoj sebi na sudu smatrano nevažećim ('neistinitim' u smislu nedostatka pravomoćnosti), zahtijevajući pritom dva ili tri svjedoka.
Međutim, njihov prigovor ukazuje na njihovu duhovnu sljepoću. Pokušavajući podvrgnuti Utjelovljenu Riječ ograničenim ljudskim sudskim mjerilima, oni ne prepoznaju Isusovo božansko porijeklo. Isus će im u nastavku odgovoriti da Njegovo svjedočanstvo jest istinito upravo zato što On, za razliku od njih, savršeno zna odakle dolazi i kamo ide, a uz to, kao Drugog svjedoka navodi samoga Boga Oca.