Ponovno im dakle progovori Isus govoreći: "Ja sam svjetlost svijeta. Onaj koji slijedi Mene nipošto neće hoditi u tmini, nego će imati svjetlost života."
Ponovno im dakle progovori Isus govoreći: "Ja sam svjetlost svijeta. Onaj koji slijedi Mene nipošto neće hoditi u tmini, nego će imati svjetlost života."
Rekoše Mu dakle farizeji: "Ti o Sebi svjedočiš; svjedočanstvo Tvoje nije istinito."
Odgovori Isus i reče im: "Čak i ako Ja svjedočim o Sebi, istinito je svjedočanstvo Moje, jer znam odakle dođoh i kamo odlazim; vi pak ne znate odakle dolazim ili kamo odlazim.
Vi po tijelu sudite, Ja ne sudim nikomu.
A ako pak i sudim Ja, Sud je Moj istinski, jer nisam sam, nego Ja i Otac koji Me posla.
Odgovori Isus i reče im: "Čak i ako Ja svjedočim o Sebi, istinito je svjedočanstvo Moje, jer znam odakle dođoh i kamo odlazim; vi pak ne znate odakle dolazim ili kamo odlazim.
Isus odgovori i reče im: ako ja svjedočim sam za sebe istinito je svjedočanstvo moje: jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem.
Ἀπεκρίθη Ἰησοῦς καὶ εἶπεν αὐτοῖς· κἂν ἐγὼ μαρτυρῶ περὶ ἐμαυτοῦ, ἀληθής ἐστιν ἡ μαρτυρία μου, ὅτι οἶδα πόθεν ἦλθον καὶ ποῦ ὑπάγω· ὑμεῖς δὲ οὐκ οἴδατε πόθεν ἔρχομαι ἢ ποῦ ὑπάγω.
Apekrithē Iēsous kai eipen autois kan egō marturō peri emautou alēthēs estin hē marturia mou hoti oida pothen ēlthon kai pou hupagō humeis de ouk oidate pothen erchomai ē pou hupagō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori Isus i reče njima: čak ako ja svjedočim o sebi, istinito jest to svjedočanstvo moje, jer znam odakle dođoh i kamo odlazim; vi pak ne znate odakle dolazim ili kamo odlazim."
1. Odgovori Isus i reče Izvornik: Ἀπεκρίθη Ἰησοῦς καὶ εἶπεν [Apekrithē Iēsous kai eipen] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa, 3. lice jednine; prvi je u pasivnom obliku s aktivnim značenjem (deponentni aorist), a drugi u aktivu. Ova ustaljena semitska konstrukcija uvodi svečani i mjerodavni odgovor. Značenje: Isus prihvaća dijalog u okvirima pravnog spora koji su nametnuli farizeji, ali ga odmah podiže na razinu božanske objave.
2. čak ako ja svjedočim Izvornik: κἂν ἐγὼ μαρτυρῶ [kan egō marturō] Gramatika: Spoj veznika i pogodbenog veznika (kraza od καί i ἐάν) uz naglašenu osobnu zamjenicu u nominativu i glagol u prezentu konjunktiva, 1. lice jednine. Konjunktiv s ovim veznikom tvori dopusnu rečenicu koja dopušta pretpostavku sugovornika, a zamjenica nosi snažan naglasak na osobi govornika. Značenje: Isus ne poriče pravilo na koje se farizeji pozivaju, nego ističe jedinstvenost vlastite osobe: čak i kada on sam svjedoči o sebi, za njega vrijede drukčija mjerila jer njegov identitet nadilazi obične ljudske okvire.
3. znam Izvornik: οἶδα [oida] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom sa značenjem prezenta, 1. lice jednine. Ovaj glagol označava neposredno, unutarnje i potpuno znanje, za razliku od znanja koje se stječe postupnim učenjem. Značenje: Temelj valjanosti Isusova svjedočanstva jest njegova božanska samosvijest. Samo onaj tko ima savršen uvid u vlastito nebesko podrijetlo i poslanje može istinito svjedočiti o sebi.
4. odakle dođoh i kamo odlazim Izvornik: πόθεν ἦλθον καὶ ποῦ ὑπάγω [pothen ēlthon kai pou hupagō] Gramatika: Prilog mjesta s glagolom u aoristu aktivnom (1. lice jednine) te upitni prilog s glagolom u prezentu aktivnom (1. lice jednine). Aorist ukazuje na povijesni čin dolaska u svijet (utjelovljenje), dok prezent označava već započeti put povratka Ocu. Značenje: Isus svoj zemaljski život opisuje u svjetlu vječnosti: njegov izlazak od Oca i njegov povratak Ocu kroz križ i uskrsnuće čine cjelinu koju nijedan čovjek ne može izvana provjeriti, pa o njoj može svjedočiti samo on sam.
5. vi pak ne znate Izvornik: ὑμεῖς δὲ οὐκ οἴδατε [humeis de ouk oidate] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu množine uz suprotni veznik, niječnu česticu i glagol u 2. licu množine. Zamjenica stoji u oštrom kontrastu prema prethodnom 'ja'. Značenje: Ovaj kontrast razotkriva zašto farizeji ne mogu biti mjerodavni suci: njima nedostaje temeljno znanje o duhovnoj stvarnosti i nebeskom svijetu iz kojeg Isus dolazi.
6. odakle dolazim Izvornik: πόθεν ἔρχομαι [pothen erchomai] Gramatika: Prilog mjesta uz glagol u prezentu medija/pasiva (deponentni), 1. lice jednine. Za razliku od prethodnog aorista ('dođoh'), ovdje prezent naglašava trajnu narav i identitet onoga koji dolazi. Značenje: Promjena iz aorista u prezent ističe da farizeji ne samo da ne poznaju trenutak njegova poslanja, nego ne prepoznaju ni njegovo trajno božansko podrijetlo koje se pred njima očituje. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / Ješua, skraćeno od יְהוֹשֻׁעַ / Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jehošua (Ješua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jš' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Iv 8,14) predstavlja ključnu kristološku izjavu u kojoj Isus brani valjanost svog samootkrivenja pred farizejima. Iako židovski zakon zahtijeva prisutnost dva svjedoka za pravnu valjanost nekog iskaza, Isus jasno objašnjava da se Njegovo svjedočanstvo ne može podrediti ljudskim zakonima jer proizlazi iz Njegove savršene i potpune božanske samosvijesti. Jedino On bez posrednika poznaje svoje nebesko podrijetlo (odakle je došao od Oca) i svoju vječnu sudbinu (povratak Ocu).
Glavna poruka stiha ukazuje na radikalnu suprotnost između božanskog sveznanja Isusa Krista i duhovne uskogrudnosti Njegovih protivnika. Ljudi koji sude isključivo prema izvanjskim, naravnim znakovima ('po tijelu') ostaju slijepi za istinu. Isus nas ovdje uči da se spoznaja Njegova identiteta ne postiže pukim pravnim dokazivanjem, već shvaćanjem i prihvaćanjem Njegovog jedinstvenog božanskog autoriteta, jer je On jedini autentični i vjerodostojni objavitelj Boga.