Odgovoriše i rekoše Mu: "Otac je naš Abraham." Govori im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Odgovoriše i rekoše Mu: "Otac je naš Abraham." Govori im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili;
sada pak tražite ubiti Mene, čovjeka koji sam vam govorio Istinu koju čuh od Boga; to Abraham ne učini.
Vi činite djela oca svojega." Rekoše Mu dakle: "Mi se iz bludništva nismo rodili; jednoga Oca imamo, Boga."
Reče im Isus: "Da je Bog Otac vaš, ljubili biste Mene; jer Ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam ni od samoga Sebe došao, nego On Me posla.
Zbog čega govor Moj ne spoznajete? Jer ne možete slušati Riječ Moju.
Vi činite djela oca svojega." Rekoše Mu dakle: "Mi se iz bludništva nismo rodili; jednoga Oca imamo, Boga."
Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: mi nijesmo rođeni od kurvarstva: jednoga oca imamo Boga.
ὑμεῖς ποιεῖτε τὰ ἔργα τοῦ πατρὸς ὑμῶν. εἶπαν οὖν αὐτῷ· ἡμεῖς ἐκ πορνείας οὐ γεγεννήμεθα· ἕνα πατέρα ἔχομεν τὸν θεόν.¶
humeis poieite ta erga tou patros humōn eipan oun autō hēmeis ek porneias ou gegennēmetha hena patera echomen ton theon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vi činite [ta] djela [toga] oca vašega. Rekoše dakle njemu: Mi iz bludništva nismo rođeni; jednoga oca imamo, [toga] Boga."
1. Vi činite Izvornik: ὑμεῖς ποιεῖτε [humeis poieite] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu množine na prvom mjestu u rečenici daje snažan naglasak i suprotstavlja sugovornike Abrahamu iz prethodnog stiha. Glagol je u prezentu indikativa aktiva, 2. lice množine, što označava trajno, uobičajeno djelovanje. Značenje: U biblijskoj misli sinovstvo se dokazuje moralnom sličnošću i ponašanjem. Trajno činjenje određenih djela razotkriva tko je stvarni duhovni otac čovjeka.
2. Rekoše dakle Izvornik: εἶπαν οὖν [eipan oun] Gramatika: Glagol je u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, što opisuje konkretnu i dovršenu radnju u dijalogu. Veznik 'οὖν' (dakle, stoga) uvodi njihov odgovor kao izravnu reakciju na Isusovu aluziju o drugom ocu. Značenje: Sugovornici shvaćaju da Isus osporava njihovo duhovno podrijetlo, pa prelaze u obranu svojega vjerskog identiteta.
3. iz bludništva Izvornik: ἐκ πορνείας [ek porneias] Gramatika: Prijedlog 'ἐκ' s imenicom ženskog roda u genitivu jednine označava podrijetlo ili izvor iz kojega nešto proizlazi. Značenje: Pojam 'porneia' označava svaku spolnu nezakonitost i izvanbračno začeće, ali u starozavjetnom proročkom rječniku redovito označava i duhovno bludništvo, odnosno idolopoklonstvo i miješanje s poganima.
4. nismo rođeni Izvornik: οὐ γεγεννήμεθα [ou gegennēmetha] Gramatika: Glagol u perfektu indikativa pasiva, 1. lice množine, s niječnom česticom 'οὐ'. Perfekt pasiva označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali njezino stanje i pravni status trajno vrijede u sadašnjosti. Značenje: Ovime ističu svoje trajno stanje zakonitog podrijetla u Savezu, a moguće i neizravno predbacuju Isusu okolnosti njegova rođenja.
5. jednoga oca imamo, [toga] Boga Izvornik: ἕνα πατέρα ἔχομεν τὸν θεόν [hena patera echomen ton theon] Gramatika: Broj 'ἕνα' (jednoga) stoji na početku izričaja radi snažnog isticanja u akuzativu jednine. Imenica 'θεόν' s određenim članom stoji u apoziciji prema 'πατέρα', čime se precizira tko je taj jedan otac. Značenje: Kad više ne mogu braniti pozivanje na Abrahama, sugovornici se pozivaju izravno na Boga kao Oca Izraela i na temeljnu monoteističku vjeroispovijest.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (8:41) prikazuje vrhunac napetosti i teološkog sukoba između Isusa i farizeja. Isus im ruši lažni osjećaj sigurnosti, razotkrivajući njihovo licemjerje argumentom da čovjekova djela neumoljivo odaju tko je zapravo njegov duhovni otac. Iako se oni krvlju i tradicijom pozivaju na Abrahama, njihova mržnja i želja da ubiju Isusa dokazuju da po duhu pripadaju đavlu. Njihov odgovor otkriva duboki prkos i duhovno sljepilo. Braneći se tvrdnjom o vlastitoj čistoći ('iz bluda nismo rođeni'), oni ujedno lansiraju suptilan napad na Isusovo podrijetlo. Konačno, njihovo prisvajanje Boga za oca pokazuje potpuno nerazumijevanje evanđeoske istine: istinsko Božje očinstvo ne ostvaruje se pukom etničkom ili religijskom pripadnošću, već poslušnošću i ljubavlju prema Njemu te prihvaćanjem Njegovog Sina, što su oni upravo odbijali učiniti.