Ja govorim ono što sam vidio kod Oca; i vi dakle činite ono što čuste od oca."
Ja govorim ono što sam vidio kod Oca; i vi dakle činite ono što čuste od oca."
Odgovoriše i rekoše Mu: "Otac je naš Abraham." Govori im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili;
sada pak tražite ubiti Mene, čovjeka koji sam vam govorio Istinu koju čuh od Boga; to Abraham ne učini.
Vi činite djela oca svojega." Rekoše Mu dakle: "Mi se iz bludništva nismo rodili; jednoga Oca imamo, Boga."
Reče im Isus: "Da je Bog Otac vaš, ljubili biste Mene; jer Ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam ni od samoga Sebe došao, nego On Me posla.
sada pak tražite ubiti Mene, čovjeka koji sam vam govorio Istinu koju čuh od Boga; to Abraham ne učini.
A sad gledate mene da ubijete, čovjeka koji vam istinu kazah koju čuh od Boga: tako Avraam nije činio.
νῦν δὲ ζητεῖτέ με ἀποκτεῖναι, ἄνθρωπον ὃς τὴν ἀλήθειαν ὑμῖν λελάληκα ἣν ἤκουσα παρὰ τοῦ θεοῦ· τοῦτο Ἀβραὰμ οὐκ ἐποίησεν.
nun de zēteite me apokteinai anthrōpon hos tēn alētheian humin lelalēka hēn ēkousa para tou theou touto Abraam ouk epoiēsen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"sada pak tražite me ubiti, čovjeka koji istinu vama sam govorio koju čuh od Boga; ovo Abraham ne učini."
1. sada pak Izvornik: νῦν δὲ [nun de] Gramatika: Vremenski prilog združen sa suprotnim veznikom. U argumentaciji nakon irealne pogodbe ovaj izraz nema samo vremensko, nego snažno logičko značenje ('ali u stvarnosti', 'međutim, kako stvari stoje'). Značenje: Vraća sugovornike iz umišljene slike o sebi u golu duhovnu stvarnost: umjesto nasljedovanja Abrahamove vjere, njihova sadašnjost obilježena je namjerom ubojstva.
2. čovjeka Izvornik: ἄνθρωπον [anthrōpon] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine bez člana, u službi apozicije zamjenici 'me' (με). Odsutnost člana naglašava narav i svojstvo osobe ('jednog čovjeka koji...'). Značenje: Ovo je jedino mjesto u evanđeljima gdje Isus samoga sebe izravno naziva 'čovjekom' (ἄνθρωπος), čime ističe realnost utjelovljenja i ujedno kontrast s ubojicom ljudi od početka (đavlom u 8,44).
3. istinu vama sam govorio Izvornik: τὴν ἀλήθειαν ὑμῖν λελάληκα [tēn alētheian humin lelalēka] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom uz glagol u perfektu, aktiv, indikativ, 1. lice jednine. Odnosna rečenica počinje u 3. licu ('čovjeka koji'), ali glagol odmah prelazi u 1. lice jednine, dok perfekt označava izgovorenu riječ koja trajno odjekuje i obvezuje. Značenje: Određeni član uz 'istinu' pokazuje da je riječ o punini božanske objave, a perfekt svjedoči da Isusovo svjedočanstvo stoji pred njima kao trajna, neizbrisiva stvarnost.
4. čuh od Boga Izvornik: ἤκουσα παρὰ τοῦ θεοῦ [ēkousa para tou theou] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 1. lice jednine, praćen prijedlogom s genitivom jednine. Aorist sažima cjelokupno primanje nebeske objave u jedinstvenu činjenicu, a prijedlog s genitivom označava izravno podrijetlo u samom Bogu. Značenje: Potvrđuje da Isusov govor nije ljudsko mudrovanje, nego vjerno prenošenje onoga što izvire iz samog Božjeg bića, pa je odbacivanje Isusa izravno odbacivanje Boga.
5. ovo Abraham ne učini Izvornik: τοῦτο Ἀβραὰμ οὐκ ἐποίησεν [touto Abraam ouk epoiēsen] Gramatika: Pokazna zamjenica srednjeg roda u akuzativu jednine na prvom, naglašenom mjestu u rečenici, uz niječnu česticu i glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Konstativni aorist obuhvaća čitav Abrahamov život kao zaokruženu cjelinu. Značenje: Sažeta i snažna litota (ublaženi izričaj): Abraham ne samo da nikada nije pokušao ubiti Božjeg glasnika, nego je radosno primao Božju riječ i ugostio nebeske poslanike. Imena: - Abraham [Ἀβραάμ (heb. אַבְרָהָם) / Abraam] (osoba) Znači: otac mnoštva Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Abraham, tvorenog od elemenata 'av' (otac) i korijena 'raham' (mnoštvo, obilje). Tekst objašnjava: U Knjizi Postanka (17,5) tekst izričito tumači ime riječima: 'jer sam te učinio ocem mnoštva naroda'. Promjena imena: Izvorno se zvao Abram (heb. אַבְרָם, 'uzvišeni otac'), a Bog mu prilikom sklapanja saveza mijenja ime u Abraham kao znak obećanja univerzalnog očinstva.
Ovaj stih (Ivan 8,40) predstavlja ključni trenutak u Isusovoj raspravi sa židovskim vjerskim vođama. U njemu Isus oštro razotkriva nepremostiv raskorak između njihovog biološkog pozivanja na Abrahamovo potomstvo i njihovih stvarnih djela. Dok oni kuju zavjeru kako bi Ga ubili, Isus se ponizno predstavlja kao čovjek-glasnik koji im isključivo prenosi apsolutnu božansku istinu koju je čuo izravno od Oca.
Teološka poruka je snažna osuda: njihova mržnja prema Njemu i namjera ubojstva dokazuju da nemaju pravog duhovnog srodstva s Abrahamom. Abrahamova vjera očitovala se upravo u poslušnosti i radosnom prihvaćanju Božje objave i Njegovih glasnika. Odbacujući i pokušavajući ubiti onoga koji govori Božju istinu, oni dokazuju da im duhovni otac nije ni Abraham, a još manje Bog.