sada pak tražite ubiti Mene, čovjeka koji sam vam govorio Istinu koju čuh od Boga; to Abraham ne učini.
sada pak tražite ubiti Mene, čovjeka koji sam vam govorio Istinu koju čuh od Boga; to Abraham ne učini.
Vi činite djela oca svojega." Rekoše Mu dakle: "Mi se iz bludništva nismo rodili; jednoga Oca imamo, Boga."
Reče im Isus: "Da je Bog Otac vaš, ljubili biste Mene; jer Ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam ni od samoga Sebe došao, nego On Me posla.
Zbog čega govor Moj ne spoznajete? Jer ne možete slušati Riječ Moju.
Vi ste od oca đavla i žudnje oca svojega hoćete činiti. On bijaše čovjekoubojica od početka i u Istini nije stajao, jer nema Istine u njemu. Kada god govori laž, od svojega vlastitoga govori, jer je lažac i otac njezin.
Reče im Isus: "Da je Bog Otac vaš, ljubili biste Mene; jer Ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam ni od samoga Sebe došao, nego On Me posla.
A Isus im reče: kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.
Εἶπεν οὖν αὐτοῖς ὁ Ἰησοῦς· εἰ ὁ θεὸς πατὴρ ὑμῶν ἦν, ἠγαπᾶτε ἂν ἐμέ· ἐγὼ γὰρ ἐκ τοῦ θεοῦ ἐξῆλθον καὶ ἥκω. οὐδὲ γὰρ ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ ἐλήλυθα, ἀλλ᾽ ἐκεῖνός με ἀπέστειλεν.
Eipen oun autois ho Iēsous ei ho theos patēr humōn ēn ēgapate an eme egō gar ek tou theou exēlthon kai hēkō oude gar ap᾽ emautou elēlutha all᾽ ekeinos me apesteilen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče njima [taj] Isus: Ako [taj] Bog otac vaš bijaše, ljubili biste mene; ja jer iz [toga] Boga iziđoh i dođoh; niti jer od samoga sebe sam došao, nego onaj mene posla."
1. Ako [taj] Bog otac vaš bijaše, ljubili biste mene Izvornik: εἰ ὁ θεὸς πατὴρ ὑμῶν ἦν, ἠγαπᾶτε ἂν ἐμέ [ei ho theos patēr humōn ēn, ēgapate an eme] Gramatika: Pogodbena rečenica irealnog tipa za sadašnjost: veznik 'εἰ' s imperfektom u pogodbi ('ἦν') te imperfekt s česticom 'ἂν' u glavnoj surečenici ('ἠγαπᾶτε ἂν'). Naglašena osobna zamjenica 'ἐμέ' u akuzativu stavlja središnji naglasak na Isusovu osobu. Značenje: Ova gramatička konstrukcija izriče pretpostavku suprotnu stvarnosti: Bog im u duhovnom smislu nije otac, jer bi u suprotnom trajno ljubili Onoga koga je Otac poslao.
2. ja jer iz [toga] Boga iziđoh i dođoh Izvornik: ἐγὼ γὰρ ἐκ τοῦ θεοῦ ἐξῆλθον καὶ ἥκω [egō gar ek tou theou exēlthon kai hēkō] Gramatika: Prijedlog 'ἐκ' s genitivom označava izlazak iz same Božje nutrine i blizine. Aorist 'ἐξῆλθον' označava povijesni čin utjelovljenja i polaska od Oca, dok prezent 'ἥκω' ima perfektno značenje: 'došao sam i sada sam ovdje prisutan'. Značenje: Izričaj spaja vječno podrijetlo Sina u Bogu s njegovom stvarnom, spasenjskom prisutnošću u svijetu među ljudima.
3. od samoga sebe sam došao Izvornik: ἀπ᾽ ἐμαυτοῦ ἐλήλυθα [ap᾽ emautou elēlutha] Gramatika: Prijedlog 'ἀπό' s povratnom zamjenicom u genitivu jednine označava djelovanje na vlastitu inicijativu. Glagol 'ἐλήλυθα' je u perfektu indikativa aktiva, što naglašava trajnu valjanost njegova dolaska. Značenje: Isus odbacuje svaku pomisao da je samozvani učitelj ili lažni prorok; njegovo poslanje u potpunosti izvire iz Očeve volje.
4. nego onaj mene posla Izvornik: ἀλλ᾽ ἐκεῖνός με ἀπέστειλεν [all᾽ ekeinos me apesteilen] Gramatika: Snažni suprotni veznik 'ἀλλά' (nego, naprotiv) uvodi potpunu suprotnost prethodnoj negaciji. Pokazna zamjenica 'ἐκεῖνος' (onaj) u nominativu upućuje na Boga Oca, a aorist 'ἀπέστειλεν' označava dovršeni čin službenog slanja s punomoći. Značenje: Glagol 'apostellō' temeljni je izraz za opunomoćenog poslanika: odbaciti poslanika znači odbaciti samoga Boga koji ga je poslao. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik nastao je prema hebrejskom imenu Ješua (skraćeno od Jehošua), koje je složeno od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 8,42) predstavlja jednu od najdubljih Isusovih kristoloških tvrdnji o Njegovom podrijetlu i odnosu s Ocem. Središnja poruka stiha je da je pravi duhovni odnos s Bogom neodvojiv od prihvaćanja Isusa Krista. Kroz irealni pogodbeni sklop, Isus dekonstruira lažno vjersko samopouzdanje svojih slušatelja: onaj tko istinski poznaje Oca, nužno će prepoznati i ljubiti Sina, jer su jedno u svojoj naravi.
Nadalje, Isus u stihu opisuje vlastitu inkarnaciju koristeći pažljivo odabrane glagole koji naglašavaju Njegovo vječno postojanje, izlazak iz neposredne Božje prisutnosti i Njegovo trajno djelovanje u svijetu. Njegovo poslanje nije rezultat samovolje, već savršene poslušnosti Očevom autoritetu, čime Isus potvrđuje da je On jedini autentični posrednik i Očev izaslanik na zemlji.