Tko Me od vas kori za grijeh? Ako Istinu govorim, zbog čega Mi vi ne vjerujete?
Tko Me od vas kori za grijeh? Ako Istinu govorim, zbog čega Mi vi ne vjerujete?
Tko je od Boga, riječi Božje sluša; zbog toga vi ne slušate, jer od Boga niste."
Odgovoriše Židovi i rekoše Mu: "Ne govorimo li mi dobro da si Ti Samarijanac i da imaš zloduha?"
Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim Oca Svojega, a vi obeščašćujete Mene.
A Ja ne tražim Slavu Svoju; postoji Onaj koji traži i sudi.
Odgovoriše Židovi i rekoše Mu: "Ne govorimo li mi dobro da si Ti Samarijanac i da imaš zloduha?"
Tada odgovoriše Jevreji i rekoše mu: ne govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je đavo u tebi.
Ἀπεκρίθησαν οὖν οἱ Ἰουδαῖοι καὶ εἶπαν αὐτῷ· οὐ καλῶς λέγομεν ἡμεῖς ὅτι Σαμαρίτης εἶ σὺ καὶ δαιμόνιον ἔχεις;¶
Apekrithēsan oun hoi Ioudaioi kai eipan autō ou kalōs legomen hēmeis hoti Samaritēs ei su kai daimonion echeis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovoriše ti Židovi i rekoše Njemu: Ne dobro li govorimo mi da Samarijanac jesi Ti i zloduha imaš?"
1. Odgovoriše ... i rekoše Izvornik: Ἀπεκρίθησαν ... καὶ εἶπαν [Apekrithēsan ... kai eipan] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa, 3. lice množine, povezana veznikom; prvi je deponentni (medij/pasiv po obliku, aktiv po značenju), a drugi aktivni. Ova dvostruka konstrukcija odražava semitski idiom za svečano uvođenje u izravni govor kao izravnu reakciju na prethodne riječi. Značenje: Uvođenje reakcije sugovornika nakon što im je Isus otvoreno rekao da nisu od Boga; umjesto protuargumenta, oni prelaze na izravni napad na Njegovu osobu.
2. Ne dobro li Izvornik: οὐ καλῶς [ou kalōs] Gramatika: Upitna čestica οὐ u izravnom pitanju nužno traži potvrdan odgovor ('Zar ne...?'), dok prilog καλῶς znači 'lijepo, ispravno, s pravom'. Sugovornici ne postavljaju otvoreno pitanje, nego traže potvrdu za sud koji su već donijeli. Značenje: Ironična samouvjerenost protivnika: oni smatraju da ih Isusove teške riječi opravdavaju u njihovom ranijem klevetanju i odbacivanju.
3. govorimo mi Izvornik: λέγομεν ἡμεῖς [legomen hēmeis] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, 1. lice množine, označava trajnu ili ponavljanu radnju ('stalno govorimo'), uz naglašenu osobnu zamjenicu ἡμεῖς u nominativu. Budući da glagol već sadrži lice, dodana zamjenica stvara snažnu opreku ('mi sa svoje strane'). Značenje: Prezent otkriva da optužba nije nastala u tom trenutku, nego je to već ustaljena kleveta koju šire među sobom kako bi ga diskreditirali.
4. Samarijanac jesi Ti Izvornik: Σαμαρίτης εἶ σὺ [Samaritēs ei su] Gramatika: Imenica u nominativu jednine stoji bez člana na prvom mjestu kao imenski predikat radi isticanja svojstva, praćena glagolom 'biti' u prezentu i ponovno naglašenom zamjenicom σὺ ('Ti'). Tako se izravno suprotstavljaju 'mi' (koji ispravno sudimo) i 'Ti' (koji si otpadnik). Značenje: Nazvati nekoga Samarijancem u židovskoj polemici značilo je proglasiti ga krivovjercem, otpadnikom od pravoga bogoštovlja i čovjekom nečista podrijetla koji osporava povlašteni položaj Abrahamovih potomaka.
5. zloduha imaš Izvornik: δαιμόνιον ἔχεις [daimonion echeis] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine bez člana uz glagol u prezentu aktiva, 2. lice jednine, koji označava trajno stanje posjedovanja. U grčkom izričaju 'imati demona' standardni je opis duhovne opsjednutosti koja se očituje kao bezumlje ili vjerska zabluda. Značenje: Krajnje izvrgnuće duhovne stvarnosti: Onoga u kome prebiva punina Duha Božjega optužuju da govori pod utjecajem nečiste sile i ludila. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִים Yəhûdîm) / Ioudaioi] (narod) Znači: Pripadnici Judina plemena ili Judeje; korijenski: 'Onaj koji slavi (Jahvu)' ili 'Hvaljen' Tvorba: Grčki naziv izveden je iz imena pokrajine Judeje, koja nosi ime po praocu Judi (heb. Yehudah), od glagolskog korijena yadah ('slaviti, zahvaljivati, priznavati').
- Samarijanac [Σαμαρίτης (heb. שֹׁמְרוֹנִי Šōmərônî) / Samaritēs] (narod) Znači: Stanovnik Samarije; od imena grada Šomrona: 'Stražarnica' ili 'Gora straže' Tvorba: Izvedeno iz grčkog naziva za Samariju, koji potječe od hebrejskog Šomron (prema kupovini brda od Šemera ili od korijena šamar, 'čuvati, stražariti'); sami Samarijanci svoj naziv povezuju s izrazom šamerim ('čuvari Zakona').
Ovaj stih (Ivan 8:48) predstavlja vrhunac dramatične napetosti, neprijateljstva i nevjere židovskih vjerskih vođa prema Isusu. Budući da su iscrpili sve logičke i teološke argumente naspram Isusovih tvrdnji o Njegovom božanskom identitetu, oni pribjegavaju najnižim ad hominem napadima u pokušaju da Ga javno diskreditiraju. Uvrede koje izriču nisu odabrane slučajno; proglašavajući Ga 'Samarijancem', oni Mu pokušavaju oduzeti legitimitet unutar Božjeg naroda, dok optužbom da je opsjednut demonom čine najveće bogohuljenje – pripisuju božansko djelovanje i mudrost samome Sotoni. Ove riječi tragično razotkrivaju njihovu potpunu duhovnu sljepoću i tvrdokornost srca pred utjelovljenom Istinom.