Evanđelje po Ivanu 19

1Tada dakle Pilat uze Isusa i izbičeva. 2A vojnici, isplevši vijenac od trnja, staviše Mu ga na glavu i ogrnuše Ga grimiznim plaštem, 3pa prilažahu k Njemu i govorahu: "Zdravo, Kralju Židova!" I zadavahu Mu pljuske. 4Pilat ponovno izađe van i kaže im: "Evo, izvodim vam Ga van da spoznate kako u Njemu ne nalazim nikakve krivnje." 5Izađe dakle Isus van noseći trnovi vijenac i grimizni plašt. I kaže im: "Evo Čovjeka!" 6Kada Ga dakle vidješe prvosvećenici i podvornici, povikaše: "Razapni, razapni!" Kaže im Pilat: "Uzmite Ga vi i razapnite, jer ja u Njemu ne nalazim krivnje." 7Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu On mora umrijeti jer se sam učinio Sinom Božjim." 8Kada dakle Pilat ču tu riječ, još se više prestraši, 9pa ponovno uđe u pretorij i kaže Isusu: "Otkuda si Ti?" A Isus mu ne dade odgovora. 10Kaže Mu dakle Pilat: "Zar Meni ne govoriš? Ne znaš li da imam vlast osloboditi Te i da imam vlast razapeti Te?" 11Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nikakve vlasti protiv Mene kad ti ne bi bilo dano odozgo; zbog toga onaj koji Me predade tebi ima veći grijeh." 12Od tada Pilat tražaše kako da Ga oslobodi. A Židovi povikaše: "Ako Ovoga oslobodiš, nisi prijatelj carev! Svaki koji se pravi kraljem protivi se caru." 13Pilat dakle, čuvši te riječi, izvede Isusa van i sjede na sudačku stolicu na mjestu zvanom Litostrotos, a hebrejski Gabata. 14A bijaše Priprava Pashe, oko šeste ure. I kaže Židovima: "Evo Kralja vašega!" 15Oni dakle povikaše: "Ukloni, ukloni, razapni Ga!" Kaže im Pilat: "Zar da Kralja vašega razapnem?" Odgovoriše prvosvećenici: "Nemamo kralja osim cara!" 16Tada Ga dakle predade njima da bude razapet. Preuzeše dakle Isusa, 17i noseći Sam Sebi križ, izađe na mjesto zvano Lubanjsko, koje se hebrejski zove Golgota, 18gdje Ga razapeše, a s Njim i drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a u sredini Isusa. 19A Pilat napisa i natpis te ga postavi na križ. Bijaše pak napisano: "Isus Nazarećanin, Kralj Židova." 20Taj dakle natpis pročitaše mnogi od Židova, jer mjesto gdje Isus bi razapet bijaše blizu grada; a bijaše napisano hebrejski, latinski i grčki. 21Govorahu dakle Pilatu prvosvećenici židovski: "Ne piši: 'Kralj Židova', nego da On reče: 'Kralj sam Židova.'" 22Odgovori Pilat: "Što sam napisao, napisao sam." 23Vojnici dakle, kada razapeše Isusa, uzeše Njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela, svakomu vojniku po dio, a uzeše i tuniku. Tunika pak bijaše nešivena, odozgo otkana u cijelosti. 24Rekoše dakle jedan drugomu: "Ne razdirimo je, nego bacimo ždrijeb za nju čija će biti", da se ispuni Pismo koje kaže: "Razdijeliše haljine Moje sebi i za odjeću Moju baciše ždrijeb." Vojnici dakle doista to učiniše. 25Stajahu pak uz križ Isusov majka Njegova, i sestra majke Njegove, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26Isus dakle, vidjevši majku i učenika kojega ljubljaše gdje stoji uz nju, kaže majci: "Ženo, evo ti sina!" 27Zatim kaže učeniku: "Evo ti majke!" I od onoga časa uze je učenik k sebi. 28Nakon toga, znajući Isus da je već sve dovršeno, da se dovrši Pismo, kaže: "Žeđam." 29Stajaše ondje posuda puna octa. Nataknuvši dakle na izop spužvu punu octa, prinesoše je Njegovim ustima. 30Kada dakle Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, predade duh. 31Židovi dakle, budući da bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu u subotu — jer bijaše velik dan one subote — zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni i da se uklone. 32Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji bijaše s Njim razapet; 33a došavši do Isusa, kad vidješe da je On već umro, ne prebiše Mu golijeni, 34nego jedan od vojnika kopljem probode Njegov bok, i odmah izađe krv i voda. 35I onaj koji je vidio posvjedočio je, i istinito je njegovo svjedočanstvo, i on zna da govori istinu, da vi uzvjerujete. 36Jer ovo se dogodi da se ispuni Pismo: "Kost Njegova neće seulomiti." 37I opet drugo Pismo kaže: "Gledat će u Onoga kojega proboše." 38Nakon toga Pilata zamoli Josip iz Arimateje — koji bijaše učenik Isusov, ali potajni zbog straha od Židova — da uzme tijelo Isusovo. I Pilat dopusti. Dođe dakle i uze tijelo Njegovo. 39A dođe i Nikodem — onaj koji Mu najprije bijaše došao noću — noseći smjesu smirne i aloja, oko sto libara. 40Uzeše dakle tijelo Isusovo i povojima ga svezaše s miomirisima, kako je u Židova običaj ukopavati. 41A na mjestu gdje bi razapet bijaše vrt, i u vrtu nov grob u koji još nikada nitko ne bijaše položen. 42Ondje dakle, zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, položiše Isusa.