Ivan 19,28 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Nakon ovo znajući taj Isus da već sve je-dovršeno, da se-dovrši to Pismo, govori: Žeđam."

1. Nakon ovo Izvornik: Μετὰ τοῦτο [Meta touto] Gramatika: Prijedlog μετά s pokaznom zamjenicom u akuzativu jednine srednjeg roda. Za razliku od češćeg izraza μετὰ ταῦτα ('nakon ovih stvari', koji uvodi širi vremenski odmak), jednina μετὰ τοῦτο označava neposredan kronološki i logički nastavak. Značenje: Pokazuje da je povjeravanje majke učeniku u prethodnom stihu bio posljednji zemaljski zadatak koji je Isus trebao obaviti prije samog svršetka.

2. znajući Izvornik: εἰδὼς [eidōs] Gramatika: Particip perfekta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Perfekt ovog glagola ima prezentno značenje ('znati') i označava potpunu, unutarnju i intuitivnu svijest. Značenje: Naglašava Isusovo božansko sveznanje i suverenost: On nije bespomoćna žrtva okolnosti, nego Onaj koji u svakom trenutku točno zna Očev plan.

3. je-dovršeno Izvornik: τετέλεσται [tetelestai] Gramatika: Glagol u perfektu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine (uz subjekt u srednjem rodu množine πάντα, što u grčkom redovito uzima glagol u jednini). Perfekt označava radnju koja je u potpunosti izvršena, a njezini učinci trajno ostaju na snazi. Značenje: Ključni teološki glagol (teleō) koji će Isus ponoviti u 30. stihu kao svoj posljednji poklik s križa; označava da je cjelokupno djelo spasenja koje mu je Otac povjerio sada privedeno svome cilju.

4. da se-dovrši Izvornik: ἵνα τελειωθῇ [ina teleiōthēa] Gramatika: Namjerni veznik ἵνα s glagolom u aoristu pasivnom, konjunktiv, 3. lice jednine. Glagol τελειόω dolazi iz istog korijena (τέλος - cilj, svrha, punina) kao i prethodni glagol τετέλεσται. Značenje: Za razliku od uobičajenog glagola plēroō ('ispuniti'), Ivan ovdje bira glagol teleioō ('dovršiti', 'privesti savršenstvu'), čime ističe da Pismo u Isusovoj muci ne biva samo formalno potvrđeno, nego doseže svoj konačni smisao i vrhunac.

5. Žeđam Izvornik: διψῶ [dipsō] Gramatika: Stegnuti glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 1. lice jednine. Značenje: Na jednoj razini očituje stvarnost Isusova utjelovljenja i teške tjelesne patnje na križu (ispunjajući Ps 69,22 i Ps 22,16), a na dubljoj, ivanovskoj razini izražava Njegovu goruću žeđ za izvršenjem Očeve volje (Iv 4,34; 18,11) i za darivanjem Duha (Iv 7,37-39). Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).

Ovaj stih izvanredno sažima teološki paradoks križa: Isusovo božansko sveznanje u savršenom skladu s Njegovom pravom ljudskošću. Isus je potpuno i suvereno svjestan da je Njegova misija otkupljenja čovječanstva besprijekorno ostvarena, što izražava glagolom usmjerenim na trajno savršenstvo ('tetelestai'). S druge strane, Njegov vapaj 'Žedan sam' potvrđuje strahovitu fizičku i opipljivu stvarnost Njegove patnje, dokazujući da se spasenje dogodilo u pravoj ljudskoj boli, a ne samo kao duhovni simbol.

Nadalje, tekst nam otkriva da Isusova muka na križu nije niz tragičnih slučajnosti, već precizno i promišljeno ispunjenje Božjeg plana zapisanog stoljećima ranije u Pismu. Čak i u trenucima najveće tjelesne agonije i izdisaja, Isusov um i volja ostaju savršeno usklađeni s Očevim naumom, vodeći namjerno svaki detalj prema konačnoj pobjedi.