Zatim kaže učeniku: "Evo ti majke!" I od onoga časa uze je učenik k sebi.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Zatim kaže učeniku: "Evo ti majke!" I od onoga časa uze je učenik k sebi.
Nakon toga, znajući Isus da je već sve dovršeno, da se dovrši Pismo, kaže: "Žeđam."
Stajaše ondje posuda puna octa. Nataknuvši dakle na izop spužvu punu octa, prinesoše je Njegovim ustima.
Kada dakle Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, predade duh.
Židovi dakle, budući da bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu u subotu — jer bijaše velik dan one subote — zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni i da se uklone.
Stajaše ondje posuda puna octa. Nataknuvši dakle na izop spužvu punu octa, prinesoše je Njegovim ustima.
Ondje stajaše sud pun octa; i oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.
σκεῦος οὖν ἔκειτο ὄξους μεστόν. σπόγγον οὖν μεστὸν τοῦ ὄξους καὶ ὑσσώπῳ περιθέντες προσήνεγκαν αὐτοῦ τῷ στόματι.
skeuos oun ekeito oxous meston spongon oun meston tou oxous kai hussōpō perithentes prosēnegkan autou tō stomati
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Posuda stajaše octa puna. Spužvu dakle punu toga octa izopu stavivši-oko prinesoše njegovim tim ustima."
1. Posuda stajaše Izvornik: σκεῦος ἔκειτο [skeuos ekeito] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda bez člana i glagol u imperfektu medija/pasiva, 3. lice jednine. Imperfekt označava trajno stanje u prošlosti: posuda je već otprije ondje ležala, odnosno bila postavljena na raspolaganje. Značenje: Riječ σκεῦος opći je pojam za posudu ili vrč. Njezina prisutnost na stratištu pokazuje uobičajenu praksu rimskih vojnika koji su ondje držali piće za vlastitu okrjepu tijekom dugotrajnog stražarenja.
2. octa puna Izvornik: ὄξους μεστόν [oxous meston] Gramatika: Imenica u genitivu jednine (genitiv sadržaja) uz pridjev u nominativu jednine srednjeg roda koji se slaže s imenicom 'posuda'. Kad se spominje drugi put u stihu (τοῦ ὄξους), dobiva određeni član koji upućuje na ovaj netom spomenuti ocat. Značenje: Grčki pojam ὄξος označava kiselo, jeftino vino pomiješano s vodom (latinski posca), koje je gasilo žeđ bolje od obične vode. U kontekstu muke izravno doziva u svijest mesijanski Psalam 69,22 ('U žeđi mojoj napojiše me octom').
3. izopu stavivši-oko Izvornik: ὑσσώπῳ περιθέντες [hussōpō perithentes] Gramatika: Imenica u dativu jednine ženskog roda (dativ sredstva ili mjesta) te particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda. Particip aorista izriče radnju koja prethodi glavnom glagolu: najprije su nataknuli ili omotali spužvu oko izopa, a zatim je prinijeli. Značenje: Dok sinoptici spominju trsku (κάλαμος), Ivan jedini navodi izop. Premda je stabljika izopa krhka, za evanđelista je ključno duboko simboličko značenje: kitom izopa škropila se krv pashalnoganjca na dovratke u Egiptu (Izl 12,22), čime Ivan još jednom prikazuje Isusa kao istinskog Pashalnog Jaganjca.
4. prinesoše njegovim tim ustima Izvornik: προσήνεγκαν αὐτοῦ τῷ στόματι [prosēnegkan autou tō stomati] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, s osobnim zamjenicom u genitivu posvojnom (koja stoji ispred člana radi isticanja) i imenicom u dativu cilja. Aorist označava dovršen, konkretan čin pružanja. Značenje: Glagol προσφέρω često ima i liturgijski prizvuk prinošenja žrtvenog dara. Ovdje zatvara krug s Isusovim povikom 'Žedan sam' iz prethodnog stiha, omogućujući mu da navlaži grlo kako bi glasno izgovorio svoju posljednju, pobjednosnu riječ.
Ovaj stih (Ivan 19:29) samo naizgled opisuje usputni povijesni i praktični detalj Isusova razapinjanja, no zapravo je duboko prožet teologijom ispunjenja Pisma i pashalnim motivima. Isusovo pijenje octa izravno predstavlja Njegovu potpunu identifikaciju s ljudskom patnjom te konačno ispunjenje starozavjetnih proroštava o pravedniku i patničkom Sluzi iz Psalma 69.
Najsnažniji teološki element ovdje je zasigurno spominjanje izopa. Kao što je izop u prvom Izlasku služio kao oruđe za prinošenje spašavajuće krvi pashalnog janjeta, evanđelist Ivan ovdje snažno naglašava da je Isus konačno Pashalno Janje Božje. Njegovo raspeće nije tek obično pogubljenje, već spasonosna žrtva kojom se ostvaruje novi Egzodus – trajno oslobođenje čovječanstva od grijeha i smrti. Pijenjem s izopa Isus dovršava svoje poslanje, uvodeći nas u Svoj neposredni, trijumfalni usklik s križa: 'Dovršeno je!'.