Stajahu pak uz križ Isusov majka Njegova, i sestra majke Njegove, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.
Stajahu pak uz križ Isusov majka Njegova, i sestra majke Njegove, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.
Isus dakle, vidjevši majku i učenika kojega ljubljaše gdje stoji uz nju, kaže majci: "Ženo, evo ti sina!"
Zatim kaže učeniku: "Evo ti majke!" I od onoga časa uze je učenik k sebi.
Nakon toga, znajući Isus da je već sve dovršeno, da se dovrši Pismo, kaže: "Žeđam."
Stajaše ondje posuda puna octa. Nataknuvši dakle na izop spužvu punu octa, prinesoše je Njegovim ustima.
Zatim kaže učeniku: "Evo ti majke!" I od onoga časa uze je učenik k sebi.
Potom reče učeniku: eto ti matere! I od onoga časa uze je učenik k sebi.
εἶτα λέγει τῷ μαθητῇ· ἴδε ἡ μήτηρ σου. καὶ ἀπ᾽ ἐκείνης τῆς ὥρας ἔλαβεν ὁ μαθητὴς αὐτὴν εἰς τὰ ἴδια.¶
eita legei tō mathētēa ide hē mētēr sou kai ap᾽ ekeinēs tēs hōras elaben ho mathētēs autēn eis ta idia
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zatim govori tome učeniku: Gle ta majka tvoja. I od onoga toga časa uze taj učenik nju u te vlastite."
1. Zatim Izvornik: εἶτα [eita] Gramatika: Vremenski prilog koji označava idući korak u nizu događaja ('potom', 'nakon toga'). Značenje: Naglašava red i promišljenost kojima Isus na križu dovršava svoju oporučnu brigu, obraćajući se najprije majci, a odmah potom i učeniku.
2. Gle ta majka tvoja Izvornik: ἴδε ἡ μήτηρ σου [ide hē mētēr sou] Gramatika: Pokazni uzvik praćen imenicom s određenim članom u nominativu jednine ženskog roda i posvojnim genitivom osobne zamjenice 2. lica jednine. Značenje: Drugi dio dvodijelne formule povjeravanja: učenik prima Isusovu majku ne samo na materijalnu skrb, nego i kao duhovnu majku u zajedništvu vjere.
3. od onoga toga časa Izvornik: ἀπ᾽ ἐκείνης τῆς ὥρας [ap᾽ ekeinēs tēs hōras] Gramatika: Prijedlog ἀπό s pokaznom zamjenicom i imenicom s određenim članom u genitivu jednine ženskog roda. Pokazna zamjenica ἐκείνης ('onoga') daje izrazu posebnu težinu i ukazuje na presudan trenutak. Značenje: 'Čas' (hōra) u Ivanovu evanđelju označava vrhunac Isusova djela — Njegovu muku, smrt i proslavu — od kojeg započinje novo razdoblje Crkve.
4. uze Izvornik: ἔλαβεν [elaben] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Aorist ovdje označava trenutnu, cjelovitu i neopozivu radnju. Značenje: Izražava učenikovu bezuvjetnu i trenutnu poslušnost Isusovoj oporuci, kao i istinsko prihvaćanje (isti glagol kao u Iv 1,12: 'a svima koji ga primiše').
5. u te vlastite Izvornik: εἰς τὰ ἴδια [eis ta idia] Gramatika: Prijedlog εἰς s određenim članom i posvojnim pridjevom u akuzativu množine srednjeg roda. Supstantivirani srednji rod množine τὰ ἴδια u grčkom označava 'vlastiti dom', 'svoje imanje' ili 'svoj životni prostor'. Značenje: Ova fraza izravno odjekuje Proslovom (Iv 1,11: 'K svojima dođe – εἰς τὰ ἴδια – i njegovi ga ne primiše'); učenik prima Mariju ne samo pod svoj krov, nego u samu srž svoga života i vjerničkog identiteta.
Ovaj stih (Ivan 19,27) predstavlja jedan od najdubljih trenutaka u evanđeljima, u kojem Isus u svojim posljednjim trenucima rješava zemaljske obveze, ali i uspostavlja novu duhovnu stvarnost. S križa, on stvara novu obitelj, Crkvu, povezujući 'ljubljenog učenika' (predstavnika svih vjernika) i svoju majku u odnos duhovnog srodstva.
Izraz 'uze nju u vlastita' (εἰς τὰ ἴδια) nadilazi puko udomljavanje; on simbolizira trajno prihvaćanje Marije u duhovno okrilje svakog vjernika. Kristov čin ukazuje na to da nova zajednica spašenih nije utemeljena na krvnim vezama, već na uzajamnoj ljubavi, brizi i zajedništvu pod sjenom križa.