a došavši do Isusa, kad vidješe da je On već umro, ne prebiše Mu golijeni,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
a došavši do Isusa, kad vidješe da je On već umro, ne prebiše Mu golijeni,
nego jedan od vojnika kopljem probode Njegov bok, i odmah izađe krv i voda.
I onaj koji je vidio posvjedočio je, i istinito je njegovo svjedočanstvo, i on zna da govori istinu, da vi uzvjerujete.
Jer ovo se dogodi da se ispuni Pismo: "Kost Njegova neće seulomiti."
I opet drugo Pismo kaže: "Gledat će u Onoga kojega proboše."
I onaj koji je vidio posvjedočio je, i istinito je njegovo svjedočanstvo, i on zna da govori istinu, da vi uzvjerujete.
I onaj što vidje posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.
καὶ ὁ ἑωρακὼς μεμαρτύρηκεν καὶ ἀληθινὴ αὐτοῦ ἐστιν ἡ μαρτυρία καὶ ἐκεῖνος οἶδεν ὅτι ἀληθῆ λέγει, ἵνα καὶ ὑμεῖς πιστεύσητε.
kai ho he'ōrakōs memarturēken kai alēthinē autou estin hē marturia kai ekeinos oiden hoti alēthē legei ina kai humeis pisteusēte
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I onaj koji je vidio posvjedočio je i istinito njegovo jest ono svjedočanstvo i onaj zna da istinito govori, da vi uzvjerujete."
1. onaj koji je vidio Izvornik: ὁ ἑωρακὼς [ho he'ōrakōs] Gramatika: Poimeničeni particip perfekta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom (ὁ). Perfekt označava da je čin gledanja u prošlosti ostavio trajni učinak u sadašnjosti: onaj koji je vidio i u sebi trajno nosi to viđenje. Značenje: Odnosi se na ljubljenog učenika koji je stajao pod križem (Iv 19,26). Njegovo gledanje nije bilo samo vanjsko promatranje događaja, nego duhovno uočavanje spasenjskog značenja probodenog Krista.
2. posvjedočio je Izvornik: μεμαρτύρηκεν [memarturēken] Gramatika: Glagol u indikativu perfekta aktivnog, 3. lice jednine: radnja svjedočenja započela je u prošlosti, ali njezina valjanost i autoritet trajno stoje u sadašnjosti. Značenje: Perfekt naglašava da apostolovo svjedočanstvo nije prolazna izjava, nego trajni temelj zapisan i prisutan u Crkvi.
3. istinito njegovo jest ono svjedočanstvo Izvornik: ἀληθινὴ αὐτοῦ ἐστιν ἡ μαρτυρία [alēthinē autou estin hē marturia] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine ženskog roda (ἀληθινὴ) stavljen je na prvo mjesto u rečenici kao predikatno ime radi snažnog isticanja, dok je subjekt s članom (ἡ μαρτυρία) na kraju. Značenje: Za razliku od običnog pridjeva ἀληθής (koji znači činjenično točan, ne-lažan), pridjev ἀληθινός u Ivanovu rječniku označava ono što je istinsko, izvorno, potpuno vjerodostojno i u skladu s božanskom stvarnošću.
4. i onaj zna da istinito govori Izvornik: καὶ ἐκεῖνος οἶδεν ὅτι ἀληθῆ λέγει [kai ekeinos oiden hoti alēthē legei] Gramatika: Pokazna zamjenica ἐκεῖνος (onaj) u nominativu jednine, uz glagol οἶδεν (perfekt s prezentskim značenjem: zna), te pridjev ἀληθῆ u akuzativu množine srednjeg roda (doslovno: istinite stvari) uz prezent λέγει (govori). Značenje: Svečana potvrda svijesti o istinitosti izrečenoga: bilo da zamjenica ἐκεῖνος označava samog očevica koji o sebi govori u trećem licu, ili Krista u nebu kao vrhovnog jamca, pridjev ἀληθῆ jamči punu činjeničnu točnost opisanog događaja.
5. da vi uzvjerujete Izvornik: ἵνα ὑμεῖς πιστεύσητε [ina humeis pisteusēte] Gramatika: Namjerni veznik ἵνα (da, kako bi) s glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 2. lice množine (πιστεύσητε), i izričito navedenom osobnom zamjenicom ὑμεῖς (vi) koja nosi naglasak. Značenje: Krajnja svrha očevidčeva svjedočenja nije puko prenošenje povijesne vijesti, nego buđenje i učvršćivanje vjere kod čitatelja i slušatelja.
Glavna poruka ovog stiha (Ivan 19,35) jest snažna potvrda povijesne vjerojatnosti i autentičnosti kršćanske poruke koja se u potpunosti temelji na izravnom i opipljivom svjedočanstvu očevica. Stih služi kao svojevrsni pečat i dokaz o onome što se dogodilo na križu – posebice o događaju probadanja Kristova boka iz kojeg su potekle krv i voda – pokazujući čitatelju da je taj prizor nepobitna i provjerljiva povijesna stvarnost.
Istovremeno, autor majstorski povezuje te povijesne činjenice s vitalnom duhovnom svrhom: one se ne iznose samo zbog pukog arhiviranja prošlosti, već kao konkretan temelj za rađanje i produbljivanje kršćanske vjere. Naglašavajući božansku istinitost vlastitog svjedočanstva i duboku osobnu uvjerenost, očevidac izravno poziva svakog slušatelja i čitatelja da taj izvještaj prihvati kao istinu te tako uđe u trajan, spasonosan i živi odnos s Bogom.