Židovi dakle, budući da bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu u subotu — jer bijaše velik dan one subote — zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni i da se uklone.
Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji bijaše s Njim razapet;
a došavši do Isusa, kad vidješe da je On već umro, ne prebiše Mu golijeni,
nego jedan od vojnika kopljem probode Njegov bok, i odmah izađe krv i voda.
I onaj koji je vidio posvjedočio je, i istinito je njegovo svjedočanstvo, i on zna da govori istinu, da vi uzvjerujete.
a došavši do Isusa, kad vidješe da je On već umro, ne prebiše Mu golijeni,
A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni;
ἐπὶ δὲ τὸν Ἰησοῦν ἐλθόντες, ὡς εἶδον ἤδη αὐτὸν τεθνηκότα, οὐ κατέαξαν αὐτοῦ τὰ σκέλη,
epi de ton Iēsoun elthontes hōs eidon ēdē auton tethnēkota ou kateaxan autou ta skelē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Na pak onoga Isusa došavši, kada vidješe već njega umrloga, ne slomiše njegovih onih golijeni,"
1. Na pak onoga Isusa došavši Izvornik: ἐπὶ δὲ τὸν Ἰησοῦν ἐλθόντες [epi de ton Iēsoun elthontes] Gramatika: Čestica δὲ (pak, a) uvodi blagi kontrast prema prethodnom stihu u kojem vojnici lome noge dvojici razbojnika. Particip aorista aktivnog u nominativu množine (ἐλθόντες) označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu: nakon što su došli do Isusa. Značenje: Prelazak pozornosti s dvojice suosuđenika na središnju osobu raspeća. Vojnici pristupaju Isusu s istom namjerom izvršenja rutinskog postupka ubrzavanja smrti, ne sluteći da ulaze u prostor ispunjenja proročanstva.
2. kada vidješe Izvornik: ὡς εἶδον [hōs eidon] Gramatika: Vremenski veznik ὡς (kada, čim) u spoju s glagolom u indikativu aorista aktivnog, 3. lice množine (εἶδον), izriče neposredno i konačno zapažanje. Značenje: Rimski vojnici, iskusni izvršitelji smrtnih kazni, svojim neposrednim opažanjem postaju nenamjerni službeni svjedoci stvarnosti Isusove smrti.
3. već njega umrloga Izvornik: ἤδη αὐτὸν τεθνηκότα [ēdē auton tethnēkota] Gramatika: Particip perfekta aktivnog u akuzativu jednine muškog roda (τεθνηκότα) stoji kao predikatni dodatak objektu (αὐτὸν). Perfekt ovdje ne označava samo trenutak umiranja, nego trajno stanje koje je nastupilo kao posljedica završene radnje: on se već nalazi u stanju smrti. Značenje: Isusova smrt nije bila prisilno izazvana vojničkim udarcima, nego je već nastupila u trenutku kada je On sam predao duh (Iv 19,30). Njegov život nitko mu ne oduzima silom, nego ga On polaže slobodno.
4. ne slomiše Izvornik: οὐ κατέαξαν [ou kateaxan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, s objektivnom negacijom οὐ izriče čvrstu povijesnu činjenicu da je očekivana radnja izostala. Složeni glagol s prijedlogom κατά pojačava značenje glagola lomiti u smislu potpunog smrskavanja ili prebijanja. Značenje: Ova suzdržanost vojnika od uobičajenog postupka (crurifragium) izravno čuva cjelovitost Isusova tijela kao pravog Pashalnog jaganjca.
5. njegovih onih golijeni Izvornik: αὐτοῦ τὰ σκέλη [autou ta skelē] Gramatika: Osobna zamjenica u genitivu jednine (αὐτοῦ) stavljena je ispred imenice s članom u akuzativu množine srednjeg roda (τὰ σκέλη) radi naglašavanja čije su noge pošteđene. Značenje: Riječ σκέλη označava donje dijelove nogu (potkoljenice, golijeni), čijim se prebijanjem osuđeniku na križu onemogućavalo podizanje tijela radi uzimanja zraka, što je dovodilo do brzog gušenja. Imena: - Isus [Ἰησοῦν (grč. Ἰησοῦς; heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsoun] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prenosi kasniji hebrejski i aramejski oblik Ješua (יֵשׁוּעַ), što je skraćeno od Jehošua (יְהוֹשֻׁעַ), složenice od teoforskog elementa Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (19,33) nosi snažnu dvostruku poruku: povijesnu i teološku. S povijesne strane, on služi kao neosporiv dokaz stvarne i konačne Kristove smrti na križu. Iskusni rimski vojnici, stručnjaci za egzekucije, jasno su prepoznali da je Isus već preminuo te su odustali od rutinskog lomljenja nogu, čime tekst ruši svaku mogućnost da je Isus samo pao u nesvijest.
S teološke strane, izostanak lomljenja kostiju duboko je ukorijenjen u starozavjetnoj pashalnoj tradiciji. Ivan ovime namjerno identificira Isusa kao savršeno, pravo Pashalno janje kojem se, prema propisima iz Knjige Izlaska (12,46) i Brojeva (9,12), nije smjela prelomiti nijedna kost. Stih time naglašava da Isusova smrt nije bila slučajna posljedica okrutnosti egzekutora, već suvereno i dobrovoljno predanje života u potpunom skladu s Božjim planom spasenja.