Nakon toga Pilata zamoli Josip iz Arimateje — koji bijaše učenik Isusov, ali potajni zbog straha od Židova — da uzme tijelo Isusovo. I Pilat dopusti. Dođe dakle i uze tijelo Njegovo.
A dođe i Nikodem — onaj koji Mu najprije bijaše došao noću — noseći smjesu smirne i aloja, oko sto libara.
Uzeše dakle tijelo Isusovo i povojima ga svezaše s miomirisima, kako je u Židova običaj ukopavati.
A na mjestu gdje bi razapet bijaše vrt, i u vrtu nov grob u koji još nikada nitko ne bijaše položen.
Ondje dakle, zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, položiše Isusa.
Uzeše dakle tijelo Isusovo i povojima ga svezaše s miomirisima, kako je u Židova običaj ukopavati.
I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju.
ἔλαβον οὖν τὸ σῶμα τοῦ Ἰησοῦ καὶ ἔδησαν αὐτὸ ἐν ὀθονίοις μετὰ τῶν ἀρωμάτων, καθὼς ἔθος ἐστὶν τοῖς Ἰουδαίοις ἐνταφιάζειν.¶
elabon oun to sōma tou Iēsou kai edēsan auto en othoniois meta tōn arōmatōn kathōs ethos estin tois Ioudaiois entaphiazein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Uzeše dakle tijelo Isusa i svezaše ga povojima s miomirisima, kao što običaj jest Židovima ukopavati."
1. Uzeše dakle Izvornik: ἔλαβον οὖν [elabon oun] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine, uz zaključni veznik οὖν. Prelazak s jednine na množinu povezuje Josipa i Nikodema u zajednički subjekt djelovanja. Značenje: Dvojica dotad prikrivenih članova Velikog vijeća sada zajedno preuzimaju Isusovo tijelo, ispunjavajući zakonski uvjet dvojice svjedoka koji potvrđuju stvarnost njegove smrti i ukopa.
2. svezaše ga povojima Izvornik: ἔδησαν αὐτὸ ὀθονίοις [edēsan auto othoniois] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine, s ličnom zamjenicom u akuzativu srednjeg roda i imenicom u dativu množine srednjeg roda (dativ sredstva). Značenje: Riječ ὀθόνια označava lanene trake ili platna; njihovo pažljivo vezivanje oko tijela priprema pozornicu za 20. poglavlje, gdje će upravo ti netaknuti povoji u praznom grobu postati nijemi svjedok uskrsnuća.
3. s miomirisima Izvornik: μετὰ τῶν ἀρωμάτων [meta tōn arōmatōn] Gramatika: Prijedlog μετά s genitivom množine srednjeg roda, uz određeni član. Član upućuje unatrag na već spomenutu smjesu smirne i aloja iz prethodnog stiha. Značenje: Miomirisi su se stavljali između lanenih povoja u čast pokojniku, za razliku od egipatskog balzamiranja koje je uključivalo rezanje tijela.
4. običaj jest Židovima Izvornik: ἔθος ἐστὶν τοῖς Ἰουδαίοις [ethos estin tois Ioudaiois] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda uz prezent glagola 'biti' i dativ množine muškog roda (dativ pripadnosti ili posjedovanja: 'kod Židova'). Prezent ἐστίν pokazuje da evanđelist opisuje živu i trajnu židovsku praksu. Značenje: Naglašava da je Isus pokopan u potpunom skladu s židovskim vjerskim propisima o poštovanju prema mrtvom tijelu, bez ikakvog skrnavljenja.
5. ukopavati Izvornik: ἐνταφιάζειν [entaphiazein] Gramatika: Infinitiv prezenta aktivnog koji dopunjuje imenicu 'običaj'. Složen od prijedloga ἐν i imenice τάφος ('grob'), označava cjelokupni postupak pripreme tijela za polaganje u grob. Značenje: Ova riječ povezuje stvarni ukop s ranijim proročkim činom Marije u Betaniji (Iv 12,7), za koju je Isus rekao da je čuvala pomast za dan njegova ukopa. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yēšūaʿ / יְהוֹשֻׁעַ Yəhōšūaʿ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik kasnohebrejskog i aramejskog imena Yeshua, skraćenog od Yehoshua, složenog od teofornog elementa 'Yeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jasha' (spasiti).
- Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִי Yəhūdī) / Ioudaioi] (narod) Znači: Pripadnici Judina plemena / Judejci (od Juda: 'Hvaljen') Tvorba: Izvedeno iz imena plemena i pokrajine Judeje (heb. Yehudah), čije ime potječe od glagolskog korijena 'jadah' (hvaliti, slaviti, zahvaljivati).
Ovaj stih (Ivan 19:40) predstavlja ključni povijesni i teološki trenutak nepobitne potvrde Isusove fizičke smrti. Kroz iznimno detaljan opis načina na koji su Nikodem i Josip iz Arimateje zbrinuli i pripremili Isusovo tijelo, tekst svjedoči o posvećenosti i ljubavi Isusovih tajnih učenika. Obilje dragocjenih miomirisa i pažljivo omatanje u laneno platno ne predstavljaju samo standardnu židovsku praksu, već istinsko iskazivanje kraljevske časti umrlom Mesiji.
Istodobno, ovaj precizan izvještaj postavlja nužnu pozornicu za nadolazeće evanđeoske događaje. Potpuna i detaljna priprava tijela za pokop trajno otklanja svaku moguću sumnju o istinitosti Njegove smrti. Time pronalazak praznog groba trećega dana, u kojemu će zateći netaknute povoje i miomirise iz ovog stiha, postaje neosporivo materijalno svjedočanstvo Kristovog uskrsnuća i Njegove konačne pobjede nad raspadljivošću smrti.