A dođe i Nikodem — onaj koji Mu najprije bijaše došao noću — noseći smjesu smirne i aloja, oko sto libara.
A dođe i Nikodem — onaj koji Mu najprije bijaše došao noću — noseći smjesu smirne i aloja, oko sto libara.
Uzeše dakle tijelo Isusovo i povojima ga svezaše s miomirisima, kako je u Židova običaj ukopavati.
A na mjestu gdje bi razapet bijaše vrt, i u vrtu nov grob u koji još nikada nitko ne bijaše položen.
Ondje dakle, zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, položiše Isusa.
A na mjestu gdje bi razapet bijaše vrt, i u vrtu nov grob u koji još nikada nitko ne bijaše položen.
A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut.
Ἦν δὲ ἐν τῷ τόπῳ ὅπου ἐσταυρώθη κῆπος καὶ ἐν τῷ κήπῳ μνημεῖον καινὸν ἐν ᾧ οὐδέπω οὐδεὶς ἦν τεθειμένος.
Ēn de en tō topō hopou estaurōthē kēpos kai en tō kēpō mnēmeion kainon en hō oudepō oudeis ēn tetheimenos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bijaše pak na tom mjestu gdje bi raspet vrt i u tom vrtu grob nov u kojem još nikada nitko položen."
1. Bijaše pak Izvornik: Ἦν δὲ [Ēn de] Gramatika: Glagol biti u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine, praćen veznikom δέ koji uvodi novu pojedinost u pripovijedanju. Imperfekt opisuje trajno stanje u prošlosti koje je prethodilo samom događaju raspeća. Značenje: Evanđelist usmjerava pozornost čitatelja na sam prostor događaja, pripremajući prizor za Isusov ukop.
2. bi raspet Izvornik: ἐσταυρώθη [estaurōthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 3. lice jednine. Aorist označava raspeće kao dovršen povijesni čin, dok pasiv ukazuje na to da je nad Isusom ta radnja izvršena. Značenje: Mjesto sramotne smrti i stradanja neposredno je povezano s mjestom vrta i ukopa, čime se križ i grob prostorno i teološki spajaju.
3. vrt Izvornik: κῆπος [kēpos] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine, bez člana pri prvom spominjanju, a odmah zatim u dativu s određenim članom (ἐν τῷ κήπῳ - u tom vrtu). Značenje: Samo četvrto evanđelje spominje da se Golgota nalazila uz vrt. U biblijskoj teologiji vrt priziva Edenski vrt u kojem je započeo ljudski pad, dok ovaj vrt postaje mjesto novog stvaranja i uskrsnuća.
4. grob nov Izvornik: μνημεῖον καινὸν [mnēmeion kainon] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine (doslovno: spomen-mjesto, grobnica) uz pridjev καινόν koji označava nešto novo po vrsti i svježini, još nekorišteno. Značenje: Nekorištenost groba čuva dostojanstvo Mesijina tijela u skladu s proročkim slikama te pruža neupitno svjedočanstvo o praznom grobu, jer se uskrsnuće ne može pripisati nikomu drugom.
5. još nikada nitko položen Izvornik: οὐδέπω οὐδεὶς τεθειμένος [oudepō oudeis tetheimenos] Gramatika: Dvostruka negacija u grčkom jeziku (prilog οὐδέπω i zamjenica οὐδείς) snažno pojačava nijekanje. Glagolski oblik je particip perfekta pasivnog u nominativu jednine muškog roda (uz ispušteni pomoćni glagol bijaše), što naglašava trajno stanje neoskvrnjenosti groba. Značenje: Ovim izričajem dodatno se tumači pojam novog groba: u njemu nikada nije bilo truleži smrti, pa on postaje čista utroba iz koje će zasjati život uskrsloga Krista.
Ovaj stih (Ivan 19:41) izuzetno je dubok u svojoj teološkoj i simboličkoj namjeni. Sveti Ivan smješta Kristov grob neposredno uz mjesto raspeća, unutar vrta. Ovaj naizgled usputni geografski detalj krije fundamentalnu poruku Novog zavjeta: Krist je Novi Adam koji donosi otkupljenje i život na mjestu (vrtu) koje podsjeća na lokaciju pada prvog Adama i ulaska smrti u svijet.
Fokus stiha na 'novi' grob u kojem 'još apsolutno nitko nije bio položen' služi dvorstrukoj svrsi. S jedne strane, daje kraljevsko dostojanstvo tijelu Spasitelja, ukazujući na svetost događaja. S druge strane, nosi snažan povijesno-apologetski karakter; osigurava da prazan grob u uskrsno jutro pripada isključivo Isusu iz Nazareta te da se njegovo uskrsnuće ne može zamijeniti ili pobrkati s tuđim zemnim ostacima.