Oni dakle povikaše: "Ukloni, ukloni, razapni Ga!" Kaže im Pilat: "Zar da Kralja vašega razapnem?" Odgovoriše prvosvećenici: "Nemamo kralja osim cara!"
Tada Ga dakle predade njima da bude razapet. Preuzeše dakle Isusa,
i noseći Sam Sebi križ, izađe na mjesto zvano Lubanjsko, koje se hebrejski zove Golgota,
gdje Ga razapeše, a s Njim i drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a u sredini Isusa.
A Pilat napisa i natpis te ga postavi na križ. Bijaše pak napisano: "Isus Nazarećanin, Kralj Židova."
i noseći Sam Sebi križ, izađe na mjesto zvano Lubanjsko, koje se hebrejski zove Golgota,
I noseći krst svoj iziđe na mjesto koje se zove Košturnica a Jevrejski Golgota.
καὶ βαστάζων ἑαυτῷ τὸν σταυρὸν ἐξῆλθεν εἰς τὸν λεγόμενον κρανίου τόπον, ὃ λέγεται Ἑβραϊστὶ Γολγοθα,
kai bastazōn he'autō ton stauron exēlthen eis ton legomenon kraniou topon ho legetai Hebraisti Golgotha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I noseći samomu sebi taj križ iziđe na ono zvano lubanje mjesto, koje se zove hebrejski Golgota,"
1. noseći Izvornik: βαστάζων [bastazōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava trajnu, nesvršenu radnju koja se odvija istovremeno s glavnim glagolom izlaženja. Značenje: Glagol označava podizanje i nošenje teškog tereta. Ivan naglašava da Isus sam započinje nositi križ (poprečnu gredu), čime se priziva slika Izaka koji sam nosi drva za žrtvu paljenicu (Post 22,6).
2. samomu sebi Izvornik: ἑαυτῷ [he'autō] Gramatika: Povratna zamjenica trećeg lica jednine muškog roda u dativu. Dativ ovdje izražava osobnu uključenost i naglašava da subjekt radnju vrši sam za sebe, bez tuđe pomoći u tom trenutku. Značenje: Ivan snažno ističe Isusovu suverenost: On nije tek bespomoćna žrtva, nego dragovoljno uzima svoj križ i sam ga iznosi iz grada, u potpunoj slobodi predanja.
3. iziđe Izvornik: ἐξῆλθεν [exēlthen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Označava konkretnu, dovršenu radnju napuštanja prostora. Značenje: Izlaženje izvan gradskih zidina Jeruzalema ispunjava propis Zakona po kojem se žrtve za grijeh spaljuju izvan tabora (usp. Heb 13,12), na mjestu nečistoće i pogubljenja.
4. zvano lubanje mjesto Izvornik: λεγόμενον κρανίου τόπον [legomenon kraniou topon] Gramatika: Particip prezenta pasivnog u akuzativu jednine uz imenicu 'mjesto' u akuzativu i imenicu 'lubanja' u genitivu jednine srednjeg roda. Genitiv određuje svojstvo ili naziv mjesta. Značenje: Naziv potječe od oblika stjenovitog brežuljka nalik na ljudsku lubanju. Kasnija kršćanska predaja povezala je to mjesto s grobom prvog čovjeka Adama, čime križ postaje mjesto otkupljenja čitavog čovječanstva.
5. hebrejski Izvornik: Ἑβραϊστὶ [Hebraisti] Gramatika: Prilog načina tvoren nastavkom koji označava govorenje ili nazivanje na određenom jeziku. Značenje: U Novom zavjetu ovaj izraz redovito označava aramejski jezik kojim su tada govorili Židovi u Palestini. Ivan tumači semitski naziv svojim čitateljima grčkoga govornog područja. Imena: - Lubanjsko [κρανίου τόπον / kraniou topon] (ostalo) Znači: mjesto lubanje Tvorba: Grčki prijevod aramejskog naziva, sastavljen od imenica 'kranion' (lubanja) u genitivu i 'topos' (mjesto). U postojećem hrvatskom prijevodu opisna je fraza prenesena posvojnim pridjevom kao vlastito ime. Tekst objašnjava: Sam tekst izjednačuje ovaj grčki naziv sa semitskim imenom Golgota ("mjesto zvano Lubanjsko, što se na hebrejskom kaže Golgota").
- Golgota [Γολγοθα (aram. גֻּלְגֹּלְתָּא Gulgulta, heb. גֻּלְגֹּלֶת gulgolet) / Golgotha] (ostalo) Znači: lubanja Tvorba: Potječe od semitskog korijena 'gll' (kotrljati), odakle dolazi naziv za okrugli predmet, glavu ili lubanju. Grčki oblik nastao je ispadanjem drugog glasa 'l' radi lakšeg izgovora. Tekst objašnjava: Sam evanđelist tumači značenje imena navodeći da je to hebrejski (aramejski) naziv za "mjesto lubanje" (λεγόμενον κρανίου τόπον).
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 19,17) nosi snažnu teološku poruku o Isusovoj suverenosti u trenucima njegove muke. Za razliku od sinoptičkih evanđelja koja bilježe da je Šimun Cirenac bio prisiljen nositi križ, evanđelist Ivan naglašava kako Isus 'sam sebi' (αὑτῷ) nosi križ. Tim detaljem Isus nije prikazan kao bespomoćna žrtva nemilosrdnog rimskog sustava, već kao poslušni Božji Sin koji dobrovoljno, aktivno i svjesno preuzima teret ljudskog otkupljenja.
Njegov izlazak (ἐξῆλθεν) izvan zidina Jeruzalema na Mjesto lubanje nije samo povijesni podatak, već duboko ispunjenje starozavjetnih slika žrtvovanja izvan tabora. Golgota, kao izravni simbol smrti i prolaznosti, postaje pozornica na kojoj se oruđe sramote preobražava u oružje spasenja i konačne pobjede nad grijehom.