Početna ›

Ivan 19,6 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Pilat ponovno izađe van i kaže im: "Evo, izvodim vam Ga van da spoznate kako u Njemu ne nalazim nikakve krivnje."

Izađe dakle Isus van noseći trnovi vijenac i grimizni plašt. I kaže im: "Evo Čovjeka!"

Kada Ga dakle vidješe prvosvećenici i podvornici, povikaše: "Razapni, razapni!" Kaže im Pilat: "Uzmite Ga vi i razapnite, jer ja u Njemu ne nalazim krivnje."

Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu On mora umrijeti jer se sam učinio Sinom Božjim."

Kada dakle Pilat ču tu riječ, još se više prestraši,

Biblija

Kada Ga dakle vidješe prvosvećenici i podvornici, povikaše: "Razapni, razapni!" Kaže im Pilat: "Uzmite Ga vi i razapnite, jer ja u Njemu ne nalazim krivnje."

Daničić-Karadžić

A kad ga vidješe glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: raspni ga, raspni. Pilat im reče: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.

Original

ὅτε οὖν εἶδον αὐτὸν οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ ὑπηρέται, ἐκραύγασαν λέγοντες· σταύρωσον σταύρωσον αὐτόν.¶ Λέγει αὐτοῖς ὁ Πιλᾶτος· λάβετε αὐτὸν ὑμεῖς καὶ σταυρώσατε· ἐγὼ γὰρ οὐχ εὑρίσκω ἐν αὐτῷ αἰτίαν.

Izgovor

hote oun eidon auton hoi archiereis kai hoi hupēretai ekraugasan legontes staurōson staurōson auton Legei autois ho Pilatos labete auton humeis kai staurōsate egō gar ouch heuriskō en autō aitian

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kada dakle vidješe njega oni prvosvećenici i oni podvornici, povikaše govoreći: Razapni, razapni. Govori njima onaj Pilat: Uzmite njega vi i razapnite; ja naime ne nalazim u njemu krivice."

Analiza

1. vidješe Izvornik: εἶδον [eidon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, u vremenskoj zavisnoj rečenici uvedenoj prilogom ὅτε (kada). Aorist naglašava sam trenutak opažanja koji odmah izaziva burnu reakciju. Značenje: Umjesto da pogled na izbičevanog i okrunjenog patnika u njima probudi sućut kakvu je Pilat očekivao, samo viđenje Isusa u kraljevskim obilježjima raspiruje njihovu mržnju do vrhunca.

2. oni prvosvećenici i oni podvornici Izvornik: οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ ὑπηρέται [hoi archiereis kai hoi hupēretai] Gramatika: Dvije imenice u nominativu množine muškog roda, svaka sa svojim određenim članom, što ih povezuje kao dvije prepoznatljive skupine koje djeluju zajedno. Imenica ὑπηρέτης izvorno znači 'donji veslač', a u Novom zavjetu označava službenike, podvornike ili hramsku stražu podređenu Velikom vijeću. Značenje: Znakovito je da u Ivanovu izvješću prvi krik za raspećem ne podiže neuka svjetina, nego sami vrhovni vjerski poglavari zajedno sa svojim službenim hramskim aparatom.

3. povikaše govoreći Izvornik: ἐκραύγασαν λέγοντες [ekraugasan legontes] Gramatika: Glavni glagol je u aoristu aktivnom (povikaše), praćen participom prezenta (govoreći) koji uvodi izravni govor. Glagol κραυγάζω označava glasan, prodoran krik ili viku, često prožetu bijesom ili mahnitošću. Značenje: Ova jarosna vika vjerskih vođa predstavlja potpuni gubitak sudačkog dostojanstva i odražava duhovnu sljepoću koja odbija svaku raspravu i traži isključivo uništenje Pravednika.

4. Razapni, razapni Izvornik: σταύρωσον σταύρωσον [staurōson staurōson] Gramatika: Dvostruki imperativ aorista aktivnog u 2. licu jednine, upućen izravno Pilatu. Aoristni imperativ traži trenutnu, neodgodivu i konačnu izvršnu radnju, a u izvorniku stoji bez izričitog objekta ('Njega'), čime je sva pozornost usmjerena na samu kaznu. Značenje: Dvostruki uzvik otkriva fanatičnu odlučnost tužitelja: njima nije dovoljna bilo kakva smrt, nego izričito traže rimsku kaznu križa, koja se u židovskom Zakonu smatrala znakom Božjeg prokletstva nad obješenim.

5. Uzmite njega vi i razapnite Izvornik: λάβετε αὐτὸν ὑμεῖς καὶ σταυρώσατε [labete auton humeis kai staurōsate] Gramatika: Dva imperativa aorista aktivnog u 2. licu množine (uzmite, razapnite), između kojih je umetnuta naglašena osobna zamjenica u nominativu ὑμεῖς (vi). Kako glagolski nastavak već sadrži lice, dodavanje zamjenice stvara snažnu opreku i prebacuje odgovornost na sugovornike. Značenje: Pilatova zapovijed je gorka pravna ironija i ruganje, jer on dobro zna da Židovi nemaju pravo pogubiti nikoga na križu; time ih zapravo provocira da sami priznaju svoju pravnu nemoć i odgovornost za traženje nevine krvi.

6. ja naime ne nalazim u njemu krivice Izvornik: ἐγὼ γὰρ οὐχ εὑρίσκω ἐν αὐτῷ αἰτίαν [egō gar ouch heuriskō en autō aitian] Gramatika: Naglašena zamjenica ἐγώ (ja) na početku rečenice stoji u izravnoj opreci prema prethodnom ὑμεῖς (vi), a povezana je uzročnim veznikom γάρ (naime, jer). Imenica αἰτία u akuzativu jednine pravni je pojam koji označava zakonski utemeljen razlog za osudu ili dokazanu krivnju. Značenje: Rimski upravitelj već treći put svečano i službeno proglašava Isusovu potpunu nevinost, čime pred poviješću potvrđuje da se nad Isusom ne izvršava zakonita pravda, nego žrtvovanje nevinog Jaganjca. Imena: - Pilat [Πιλᾶτος (lat. Pilatus) / Pilatos] (osoba) Znači: naoružan kopljem / kopljanik (ili: koji nosi kapu slobodnjaka) Tvorba: Grčki oblik rimskog obiteljskog nadimka (cognomena) Pilatus, koji se najčešće izvodi od latinske riječi pilum (teško rimsko bacališno koplje), pa znači 'naoružan kopljem', ili rjeđe od pileus (pustena kapa koju su dobivali oslobođeni robovi).

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (19,6) predstavlja dramatičan vrhunac Isusovog suđenja i savršeno sažima sukob između božanske nevinosti i ljudske grešnosti. S jedne strane svjedočimo iracionalnoj i slijepoj mržnji religijskih vođa i svjetine koja vrišti tražeći najokrutniju smrt za Mesiju, pri čemu odbacuju svaki razum. S druge strane nalazi se Pilat, predstavnik rimske pravde, koji sarkastično pokušava izbjeći odgovornost i prebaciti ju nazad na njih. Najsnažnija poruka stiha leži u službenoj objavi Isusove nevinosti pred svjetovnim zakonom. Pilatova izjava 'ne nalazim u njemu krivnju' teološki potvrđuje da Isus ne umire zbog vlastitih zločina, već kao bezgrešna žrtva. Ovaj kontrast između ljudske nepravde i savršene Kristove čistoće stoji u samom središtu kršćanskog razumijevanja otkupljenja.