Izađe dakle Isus van noseći trnovi vijenac i grimizni plašt. I kaže im: "Evo Čovjeka!"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Izađe dakle Isus van noseći trnovi vijenac i grimizni plašt. I kaže im: "Evo Čovjeka!"
Kada Ga dakle vidješe prvosvećenici i podvornici, povikaše: "Razapni, razapni!" Kaže im Pilat: "Uzmite Ga vi i razapnite, jer ja u Njemu ne nalazim krivnje."
Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu On mora umrijeti jer se sam učinio Sinom Božjim."
Kada dakle Pilat ču tu riječ, još se više prestraši,
pa ponovno uđe u pretorij i kaže Isusu: "Otkuda si Ti?" A Isus mu ne dade odgovora.
Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu On mora umrijeti jer se sam učinio Sinom Božjim."
Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer načini sebe sinom Božijim.
ἀπεκρίθησαν αὐτῷ οἱ Ἰουδαῖοι· ἡμεῖς νόμον ἔχομεν, καὶ κατὰ τὸν νόμον ἡμῶν ὀφείλει ἀποθανεῖν, ὅτι υἱὸν θεοῦ ἑαυτὸν ἐποίησεν.¶
apekrithēsan autō hoi Ioudaioi hēmeis nomon echomen kai kata ton nomon hēmōn opheilei apothanein hoti huion theou he'auton epoiēsen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovoriše njemu oni Židovi: Mi zakon imamo, i po onom zakonu duguje umrijeti, jer sinom Boga samoga sebe učini."
1. Odgovoriše Izvornik: ἀπεκρίθησαν [apekrithēsan] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom (s deponentnim, aktivnim značenjem), 3. lice množine. U biblijskom grčkom ovaj glagol označava svečano uzvraćanje riječi ili službeni odgovor u raspravi. Značenje: Suočeni s Pilatovim odbijanjem političke optužbe, židovski poglavari mijenjaju strategiju i iznose pravi, vjerski razlog svojega neprijateljstva.
2. Mi zakon imamo Izvornik: ἡμεῖς νόμον ἔχομεν [hēmeis nomon echomen] Gramatika: Rečenica započinje naglašenom osobnom zamjenicom u nominativu množine ἡμεῖς (mi), koja stvara snažnu opreku prema Pilatovu prethodnom ἐγώ (ja). Imenica νόμος (zakon) stoji u akuzativu jednine bez određenog člana, čime se prvo ističe sama činjenica posjedovanja zakonskog poretka, dok u nastavku rečenice dobiva član (τὸν νόμον) kao konkretni Mojsijev Zakon. Značenje: Tužitelji se ponosno pozivaju na Toru kao vrhovni autoritet koji obvezuje čak i rimskog namjesnika da poštuje njihove vjerske propise, no tragična je ironija što upravo Zakon koji posjeduju svjedoči za Onoga koga žele pogubiti.
3. duguje umrijeti Izvornik: ὀφείλει ἀποθανεῖν [opheilei apothanein] Gramatika: Glagol ὀφείλει u prezentu aktivnom, 3. lice jednine, označava moralnu ili zakonsku obvezu ('dužan je', 'mora'), a dopunjen je infinitivom aorista aktivnog ἀποθανεῖν (umrijeti). Infinitiv aorista ne označava trajanje umiranja, nego samu smrt kao zakonski nužan ishod. Značenje: Pozivajući se na propis Levitskog zakonika o kažnjavanju bogohulnika smrću (Lev 24,16), tužitelji tvrde da je Isusova smrt zakonska nužnost, ne shvaćajući da On doista 'mora umrijeti' po Božjem spasenjskom naumu za otkupljenje svijeta.
4. sinom Boga Izvornik: υἱὸν θεοῦ [huion theou] Gramatika: Obje su imenice bez određenog člana: υἱόν je u akuzativu jednine kao predikatni akuzativ, a θεοῦ u genitivu jednine koji označava podrijetlo i narav. Izostanak člana u grčkome ovdje stavlja naglasak na samu božansku narav i dostojanstvo, a ne samo na određenu funkciju. Značenje: Optužba točno pogađa središte Isusova identiteta u Ivanovu evanđelju: oni su dobro razumjeli da Isus svoj odnos s Ocem ne predstavlja tek u prenesenom smislu, nego kao jedinstvenu božansku sinovsku narav.
5. samoga sebe učini Izvornik: ἑαυτὸν ἐποίησεν [he'auton epoiēsen] Gramatika: Povratna zamjenica ἑαυτόν u akuzativu jednine muškog roda uz glagol ποιέω u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Konstrukcija s dvostrukim akuzativom ('učiniti sebe nečim') u grčkom jeziku izražava prisvajanje naslova ili izdavanje samoga sebe za nekoga. Značenje: Za židovske je poglavare ključno bogohulstvo u tome što smatraju da je Isus samoga sebe proglasio Sinom Božjim, dok čitavo evanđelje pokazuje upravo suprotno: On ništa ne čini sam od sebe, nego vječno jest Sin kojega je Otac posvetio i poslao u svijet. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִים) / Ioudaioi (heb. Jehudim)] (narod) Znači: pripadnici Judina plemena / oni koji hvale (Jahvu) Tvorba: Grčki naziv izveden iz imena plemena i pokrajine Judeje, a izvorno od hebrejskog osobnog imena Juda (Jehuda), koje potječe od glagolskog korijena jada (hvaliti, slaviti, zahvaljivati). U Ivanovu evanđelju ovaj izraz često označava napose judejske vjerske poglavare suprotstavljene Isusu.
Stih iz Ivana 19:7 predstavlja vrhunac sukoba između Isusa i židovskih vjerskih vođa te otkriva stvarni razlog zašto su tražili njegovu smrt. Kada političke optužbe pred Pilatom (da je pobunjenik protiv Rima) nisu urodile plodom, vjerski vođe posežu za svojim najjačim argumentom – teološkim prijestupom. Pozivanjem na svoj Zakon (Levitski zakonik 24:16), oni Isusovu tvrdnju o božanskom sinovstvu karakteriziraju kao bogohuljenje koje po strogoj pravdi zahtijeva smrtnu kaznu.
Ovaj redak duboko ocrtava teološku ironiju cijelog suđenja: vjerski autoriteti osuđuju pravog Sina Božjeg na smrt upravo zato što je govorio istinu o svom identitetu. Njihova slijepa predanost slovu zakona spriječila ih je da prepoznaju onoga na koga je taj isti Zakon ukazivao. Istovremeno, ovaj stih jasno potvrđuje da je Isus doista javno tvrdio da je božanske naravi te da su njegovi suvremenici točno tako i razumjeli njegove izjave, što poništava moderne teze da Isus nikada nije tvrdio da je Bog.