gdje Ga razapeše, a s Njim i drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a u sredini Isusa.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
gdje Ga razapeše, a s Njim i drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a u sredini Isusa.
A Pilat napisa i natpis te ga postavi na križ. Bijaše pak napisano: "Isus Nazarećanin, Kralj Židova."
Taj dakle natpis pročitaše mnogi od Židova, jer mjesto gdje Isus bi razapet bijaše blizu grada; a bijaše napisano hebrejski, latinski i grčki.
Govorahu dakle Pilatu prvosvećenici židovski: "Ne piši: 'Kralj Židova', nego da On reče: 'Kralj sam Židova.'"
Odgovori Pilat: "Što sam napisao, napisao sam."
Taj dakle natpis pročitaše mnogi od Židova, jer mjesto gdje Isus bi razapet bijaše blizu grada; a bijaše napisano hebrejski, latinski i grčki.
I onaj natpis čitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grčki, Latinski.
τοῦτον οὖν τὸν τίτλον πολλοὶ ἀνέγνωσαν τῶν Ἰουδαίων, ὅτι ἐγγὺς ἦν ὁ τόπος τῆς πόλεως ὅπου ἐσταυρώθη ὁ Ἰησοῦς· καὶ ἦν γεγραμμένον Ἑβραϊστί, Ῥωμαϊστί, Ἑλληνιστί.¶
touton oun ton titlon polloi anegnōsan tōn Ioudaiōn hoti engus ēn ho topos tēs poleōs hopou estaurōthē ho Iēsous kai ēn gegrammenon Hebraisti Rhōmaisti Hellēnisti
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovaj dakle taj natpis mnogi pročitaše od tih Židova, jer blizu bijaše to mjesto toga grada gdje bi raspet taj Isus; i bijaše napisano hebrejski, rimski, grčki."
1. pročitaše Izvornik: ἀνέγνωσαν [anegnōsan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Složeni glagol (doslovno 'ponovno prepoznati') u grčkom redovito znači 'čitati' (najčešće naglas). Značenje: Mnoštvo hodočasnika koji su ulazili u grad na blagdan Pashe čitalo je ovaj natpis, čime je Pilatov proglas dobio najširu moguću javnost.
2. blizu bijaše to mjesto toga grada Izvornik: ἐγγὺς ἦν ὁ τόπος τῆς πόλεως [engus ēn ho topos tēs poleōs] Gramatika: Prilog u službi prijedloga s genitivom ('grada') uz imperfekt glagola 'biti'. Imperfekt opisuje trajnu zemljopisnu okolnost u pozadini događaja. Značenje: Rimljani su pogubljenja vršili uz prometne ceste neposredno izvan gradskih vrata kako bi zastrašili prolaznike; ovdje ta blizina služi javnom očitovanju Isusova kraljevskog naslova.
3. bi raspet Izvornik: ἐσταυρώθη [estaurōthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Pasiv stavlja u prvi plan samog Isusa i ono što se na Njemu izvršilo. Značenje: Dok je u 18. stihu bio aktiv ('razapeše ga'), ovdje pasiv označava Golgotu kao mjesto definirano događajem Isusova raspeća.
4. bijaše napisano Izvornik: ἦν γεγραμμένον [ēn gegrammenon] Gramatika: Perifrastični pluskvamperfekt pasivni (imperfekt glagola 'biti' i particip perfekta pasivnog u nominativu jednine srednjeg roda). Ponovno naglašava trajnost i nepromjenjivost zapisanoga teksta. Značenje: Ponavljanje iste konstrukcije iz prethodnog stiha uokviruje sadržaj natpisa i vodi prema isticanju njegove višejezičnosti.
5. hebrejski, rimski, grčki Izvornik: Ἑβραϊστί, Ῥωμαϊστί, Ἑλληνιστί [Hebraisti, Rhōmaisti, Hellēnisti] Gramatika: Tri priloga načina nanizana bez veznika (asindeton). Asindeton daje izričaju svečan, službeni ton. Značenje: Tri jezika predstavljaju tri stupa tadašnjeg svijeta: jezik vjere i objave (hebrejski/aramejski), jezik prava i vlasti (latinski/rimski) te jezik kulture i sveopće komunikacije (grčki). Time natpis postaje univerzalni proglas Isusova kraljevstva cijelome svijetu. Imena: - Židovi [Ἰουδαίων (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaiōn] (narod) Znači: pripadnici Judina plemena; oni koji hvale (Boga) Tvorba: Izvedeno iz imena Judina plemena (heb. Yehudah), od korijena 'jadah' (slaviti, zahvaljivati).
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa 'Jahve' i glagola 'jaša' (spasiti).
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (19,20) duboko svjedoči o javnoj naravi Isusove muke, ali i o suverenoj Božjoj providnosti usred naizgled tragičnog događaja. Kroz Pilatovu odluku da ispiše titulu na tri najvažnija jezika onoga doba – religijskom (hebrejski), pravno-političkom (latinski) i univerzalno-kulturnom (grčki) – Isusov je identitet Kralja proklamiran cijelom tadašnjem svijetu.
Blizina raspeća gradu i mnoštvo Židova koji su čitali natpis osigurali su da poruka o Isusu ne ostane sakrivena. Paradoksalno, rimski instrument srama i pogubljenja tako je postao prva propovjedaonica s koje je javno, na svim jezicima, objavljeno Njegovo univerzalno kraljevstvo i pobjeda.