Kada dakle Pilat ču tu riječ, još se više prestraši,
Kada dakle Pilat ču tu riječ, još se više prestraši,
pa ponovno uđe u pretorij i kaže Isusu: "Otkuda si Ti?" A Isus mu ne dade odgovora.
Kaže Mu dakle Pilat: "Zar Meni ne govoriš? Ne znaš li da imam vlast osloboditi Te i da imam vlast razapeti Te?"
Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nikakve vlasti protiv Mene kad ti ne bi bilo dano odozgo; zbog toga onaj koji Me predade tebi ima veći grijeh."
Od tada Pilat tražaše kako da Ga oslobodi. A Židovi povikaše: "Ako Ovoga oslobodiš, nisi prijatelj carev! Svaki koji se pravi kraljem protivi se caru."
Kaže Mu dakle Pilat: "Zar Meni ne govoriš? Ne znaš li da imam vlast osloboditi Te i da imam vlast razapeti Te?"
A Pilat mu reče: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?
λέγει οὖν αὐτῷ ὁ Πιλᾶτος· ἐμοὶ οὐ λαλεῖς; οὐκ οἶδας ὅτι ἐξουσίαν ἔχω ἀπολῦσαί σε καὶ ἐξουσίαν ἔχω σταυρῶσαί σε;
legei oun autō ho Pilatos emoi ou laleis ouk oidas hoti exousian echō apolusai se kai exousian echō staurōsai se
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori dakle njemu taj Pilat: Meni ne zboriš? Zar ne znaš da vlast imam osloboditi te i vlast imam razapeti te?"
1. Meni ne zboriš Izvornik: ἐμοὶ οὐ λαλεῖς [emoi ou laleis] Gramatika: Naglašeni oblik osobne zamjenice 1. lica jednine u dativu stavljen je na samo čelo rečenice. Glagol je u prezentu indikativa aktiva, 2. lice jednine. Značenje: Isticanjem zamjenice 'Meni' na prvo mjesto Pilat očituje povrijeđenu taštinu i oslanjanje na vlastiti položaj: kako se jedan bespomoćni optuženik usuđuje šutjeti pred samim predstavnikom rimskog cara.
2. Zar ne znaš Izvornik: οὐκ οἶδας [ouk oidas] Gramatika: Niječnica u kombinaciji s glagolom 'znati' (perfekt s prezentskim značenjem, 2. lice jednine). U upitnim rečenicama ova niječnica uvijek implicira očekivanje potvrdnog odgovora ('Zar ne znaš?' = 'Pa valjda znaš!'). Značenje: Duboka evanđeoska ironija: čovjek koji ne zna ni tko stoji pred njim ni otkuda dolazi, predbacuje sveznajućem Božjem Sinu neznanje o poretku moći.
3. vlast imam Izvornik: ἐξουσίαν ἔχω [exousian echō] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine bez člana i glagol u prezentu indikativa aktiva (1. lice jednine). Cijeli izraz se dvaput uzastopno ponavlja s imenicom na prvom mjestu radi retoričkog naglaska. Značenje: Pojam označava zakonitu ovlast, pravo odlučivanja i raspolaganja. Pilat smatra da je njegova sudska moć nad životom i smrću apsolutna i suverena, ne shvaćajući da je i sam tek sredstvo u višem planu.
4. osloboditi ... razapeti Izvornik: ἀπολῦσαί ... σταυρῶσαί [apolusai ... staurōsai] Gramatika: Dva infinitiva aorista aktiva koji ovise o izrazu 'vlast imam'. Aorist ovdje označava konkretnu, konačnu odluku puštanja na slobodu ili osude na križ. Značenje: U grčkom izvorniku prvo se navodi ovlast oslobađanja, a tek potom ovlast razapinjanja, čime Pilat neizravno nudi Isusu izlaz ako počne surađivati i prizna njegov autoritet. Imena: - Pilat [Πιλᾶτος (lat. Pilatus) / Pilatos] (osoba) Znači: naoružan kopljem / onaj koji nosi kapu slobodnjaka Tvorba: Rimsko obiteljsko prezime (cognomen) Poncija Pilata, upravitelja Judeje. Izvodi se iz latinske riječi 'pilum' (teško rimsko bacaličko koplje) ili 'pileus' (filcana kapa koju su dobivali oslobođeni robovi).
Ovaj stih (Ivan 19:10) snažno prikazuje sukob dva potpuno različita svijeta i dva suprotstavljena poimanja moći. Pilat, kao najviši lokalni predstavnik golemog Rimskog Carstva, ne može podnijeti Isusovu suverenu šutnju. Njegov povrijeđeni ego tjera ga da se pozove na svoj zemaljski autoritet, drsko se hvaleći pravnom moći odlučivanja o životu i smrti (osloboditi ili razapeti). Pilat svoju vlast doživljava kao apsolutnu, inherentnu i neovisnu.
S druge strane, stih dramatično priprema teren za Isusov konačni odgovor. Isusova šutnja u ovom trenutku nije znak straha ili slabosti, već potpunog božanskog suvereniteta. On ne mora odgovarati zemaljskom sucu jer Njegova misija nadilazi sve što Pilat može shvatiti. Ponovljeni naglasak na riječi 'vlast' (exousia) služi kao duboko teološko razotkrivanje ljudske oholosti i zablude o moći, podsjećajući nas da je svaka zemaljska vlast samo privremena, ograničena i potpuno podređena suverenoj Božjoj volji.