Evanđelje po Ivanu 12

1Isus dakle šest dana prije Pashe dođe u Betaniju, gdje bijaše Lazar kojega Isus podiže iz mrtvih. 2Prirediše Mu dakle ondje večeru i Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od onih koji bijahu za stolom s Njim. 3Tada Marija, uzevši libru mirisne pomasti čistoga, skupocjenoga narda, pomaza noge Isusove i obrisa vlasi svojima Njegove noge; i kuća se napuni mirisom pomasti. 4Kaže pak Juda Iškariotski, jedan od Njegovih učenika, onaj koji Ga namjeravaše izručiti: 5"Zbog čega ova pomast ne bi prodana za tristo denara i dana siromasima?" 6A reče ovo ne zato što mu bijaše stalo do siromaha, nego zato što bijaše kradljivac te je, imajući kovčežić, nosio ono što se ubacivalo. 7Reče dakle Isus: "Ostavi je, neka to sačuva za dan Mojega ukopa; 8jer siromahe svagda imate sa sobom, a Mene nemate svagda." 9Saznade dakle veliko mnoštvo Židova da je ondje, pa dođoše ne samo zbog Isusa nego da vide i Lazara, kojega podiže iz mrtvih. 10A veliki svećenici posavjetovaše se da ubiju i Lazara, 11jer su mnogi od Židova zbog njega odlazili i vjerovali u Isusa. 12Sutradan veliko mnoštvo koje dođe na blagdan, čuvši da Isus dolazi u Jeruzalem, 13uze palmove grane i iziđe Mu u susret te vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje, Kralj Izraelov!" 14A Isus, našavši magare, sjede na nj, kao što je pisano: 15"Ne boj se, kćeri sionska! Gle, Kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrebetu magarice." 16Ovo Njegovi učenici isprva ne spoznaše, nego kada Isus bi proslavljen, tada se sjetiše da ovo bijaše o Njemu napisano i da Mu ovo učiniše. 17Svjedočaše dakle mnoštvo koje bijaše s Njim kada Lazara zazva iz groba i podiže ga iz mrtvih. 18Zbog toga Mu mnoštvo i iziđe u susret, jer čuše da je On učinio to znamenje. 19Farizeji dakle rekoše među sobom: "Vidite li da ništa ne koristite? Gle, svijet ode za Njim!" 20A bijahu neki Grci među onima koji uzlažahu pokloniti se na blagdan. 21Oni dakle pristupiše Filipu, onomu iz Betsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: "Gospodine, hoćemo vidjeti Isusa." 22Dolazi Filip i govori Andriji; Andrija i Filip govore Isusu. 23A Isus im odgovara govoreći: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilan plod. 25Tko ljubi svoj život, gubi ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. 26Ako Meni tko služi, neka Mene slijedi; i gdje sam Ja, ondje će biti i Moj poslužitelj. Ako tko Meni služi, počastit će ga Otac. 27Sada je duša Moja uznemirena, i što da kažem? 'Oče, spasi Me iz ovoga časa'? Ali zbog toga dođoh u ovaj čas. 28Oče, proslavi Ime Svoje!" Dođe tada glas s Neba: "I proslavih, i opet ću proslaviti." 29Mnoštvo dakle koje ondje stajaše i ču govoraše da je zagrmjelo. Drugi govorahu: "Anđeo Mu je progovorio." 30Odgovori Isus i reče: "Ovaj glas nije nastao zbog Mene, nego zbog vas. 31Sada je sud ovome svijetu; sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen van, 32a Ja, ako budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k Sebi." 33A ovo govoraše označujući kakvom je smrću imao umrijeti. 34Odgovori Mu dakle mnoštvo: "Mi čusmo iz Zakona da Krist ostaje dovijeka; kako onda Ti govoriš da Sin Čovječji treba biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?" 35Reče im dakle Isus: "Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama; a tko hoda u tami, ne zna kamo odlazi. 36Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete sinovi svjetla." Ovo izgovori Isus pa otišavši sakri se od njih. 37I premda je On toliko znamenja učinio pred njima, ne vjerovahu u Njega, 38da se ispuni riječ proroka Izaije koju reče: "Gospodine, tko povjerova našemu navještaju? I mišica Gospodnja komu bi otkrivena?" 39Zbog toga ne mogahu vjerovati, jer opet reče Izaija: 40"Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa da ih izliječim." 41Ovo reče Izaija jer vidje Slavu Njegovu i progovori o Njemu. 42Pa ipak, i od poglavara mnogi povjerovaše u Njega, ali zbog farizeja ne priznavahu, da ne budu izopćeni iz sinagoge; 43ljubljahu naime slavu ljudsku više negoli Slavu Božju. 44A Isus povika i reče: "Tko vjeruje u Mene, ne vjeruje u Mene, nego u Onoga koji Me posla; 45i tko promatra Mene, promatra Onoga koji Me posla. 46Ja, svjetlost, dođoh na svijet da nijedan koji u Mene vjeruje ne ostane u tami. 47I ako tko čuje Moje riječi, a ne sačuva ih, Ja ga ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet. 48Tko odbacuje Mene i ne prima Mojih riječi, ima svojega suca: Riječ koju izgovorih, ona će mu suditi u posljednji dan. 49Jer Ja ne govorih sam od Sebe, nego Otac koji Me posla, On Mi dade Zapovijed što da kažem i što da govorim. 50I znam da je Zapovijed Njegova život vječni. Što dakle Ja govorim, onako govorim kako Mi je rekao Otac."