Tko odbacuje Mene i ne prima Mojih riječi, ima svojega suca: Riječ koju izgovorih, ona će mu suditi u posljednji dan.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tko odbacuje Mene i ne prima Mojih riječi, ima svojega suca: Riječ koju izgovorih, ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer Ja ne govorih sam od Sebe, nego Otac koji Me posla, On Mi dade Zapovijed što da kažem i što da govorim.
I znam da je Zapovijed Njegova život vječni. Što dakle Ja govorim, onako govorim kako Mi je rekao Otac."
I znam da je Zapovijed Njegova život vječni. Što dakle Ja govorim, onako govorim kako Mi je rekao Otac."
I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reče otac.
καὶ οἶδα ὅτι ἡ ἐντολὴ αὐτοῦ ζωὴ αἰώνιός ἐστιν. ἃ οὖν ἐγὼ λαλῶ, καθὼς εἴρηκέν μοι ὁ πατήρ, οὕτως λαλῶ.¶
kai oida hoti hē entolē autou zōē aiōnios estin ha oun egō lalō kathōs eirēken moi ho patēr houtōs lalō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I znam da zapovijed njegova život vječni jest. Koja dakle ja govorim, kako rekao-je meni Otac, tako govorim."
1. I znam Izvornik: καὶ οἶδα [kai oida] Gramatika: Glagol u perfektu s prezentskim značenjem, aktiv, indikativ, 1. lice jednine. Označava neposredno, intuitivno i potpuno znanje, za razliku od znanja koje se stječe postupnim iskustvom. Značenje: Isusova svijest o naravi Očeve zapovijedi nije plod zaključivanja, nego izravnog, vječnog zajedništva s Ocem i unutarnjeg uvida u božansku stvarnost.
2. da zapovijed njegova život vječni jest Izvornik: ὅτι ἡ ἐντολὴ αὐτοῦ ζωὴ αἰώνιός ἐστιν [hoti hē entolē autou zōē aiōnios estin] Gramatika: Izrični veznik uvodi zavisnu rečenicu u kojoj subjekt ima određeni član, dok je predikatna imenica s pridjevom u nominativu jednine bez člana. Prezent glagola 'biti' izriče bezvremensku, ontološku istinu, a odsutnost člana uz predikat naglašava samu bit i kakvoću. Značenje: Očeva zapovijed ne vodi samo prema životu kao nekoj budućoj nagradi, nego ona sama po sebi jest vječni život. Prihvatiti tu riječ znači već sada postati dionikom Božjega života.
3. Koja dakle ja govorim Izvornik: ἃ οὖν ἐγὼ λαλῶ [ha oun egō lalō] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda obuhvaća sve pojedinačne stvari koje Isus izgovara, povezana zaključnim veznikom. Naglašena osobna zamjenica u nominativu uz glagol u prezentu aktivnom, 1. lice jednine, označava trajnu i aktualnu radnju. Značenje: Zaključna čestica povezuje narav vječnog života s Isusovim govorom: budući da je Očeva zapovijed život vječni, sve što Isus govori ima spasenjsku težinu.
4. kako rekao-je meni Otac Izvornik: καθὼς εἴρηκέν μοι ὁ πατήρ [kathōs eirēken moi ho patēr] Gramatika: Poredbeni veznik označava potpuno podudaranje, a prati ga glagol u perfektu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Perfekt ističe da je Otac izrekao svoju riječ u prošlosti te da ona trajno odjekuje i vrijedi u sadašnjosti. Značenje: Savršena podudarnost između Očeve riječi i Isusova govora jamči da slušatelji u Isusovim riječima čuju samoga Boga. Očeva objava Sinu trajni je temelj Sinova djelovanja.
5. tako govorim Izvornik: οὕτως λαλῶ [houtōs lalō] Gramatika: Pokazni prilog načina izravno odgovara prethodnom poredbenom vezniku ('kako... tako'), uz glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 1. lice jednine. Značenje: Ovom završnom tvrdnjom Isus zaključuje svoje cjelokupno javno djelovanje: njegova je riječ u potpunosti vjerna, neiskrivljena i živa prisutnost Očeve volje u svijetu.
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 12,50) predstavlja jedan od vrhunaca Isusovog javnog djelovanja, služeći kao sažetak Njegove božanske misije. Isus snažno naglašava svoje savršeno jedinstvo s Ocem i apsolutni autoritet kao konačnog objavitelja. Njegove riječi nisu produkt ljudske mudrosti niti samostalna teološka učenja, već savršen, vjeran i nepromijenjen prijenos točno onoga što Mu je Otac povjerio.
Duboka teološka poruka stiha leži u tome da krajnji cilj Očeve zapovijedi i Isusovog govora nije puko nametanje religijskog zakona, već stvarno darivanje spasenja. Poslušnost i prihvaćanje Isusovih riječi znači participaciju u samom božanskom, vječnom životu. Time se eksplicitno tvrdi da su Isusova riječ i Očeva volja jedno te da je u Njegovom učenju sadržan jedini izvor vječnoga života za čovječanstvo.