I ako tko čuje Moje riječi, a ne sačuva ih, Ja ga ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I ako tko čuje Moje riječi, a ne sačuva ih, Ja ga ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet.
Tko odbacuje Mene i ne prima Mojih riječi, ima svojega suca: Riječ koju izgovorih, ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer Ja ne govorih sam od Sebe, nego Otac koji Me posla, On Mi dade Zapovijed što da kažem i što da govorim.
I znam da je Zapovijed Njegova život vječni. Što dakle Ja govorim, onako govorim kako Mi je rekao Otac."
Jer Ja ne govorih sam od Sebe, nego Otac koji Me posla, On Mi dade Zapovijed što da kažem i što da govorim.
Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta ću kazati i šta ću govoriti.
ὅτι ἐγὼ ἐξ ἐμαυτοῦ οὐκ ἐλάλησα, ἀλλ᾽ ὁ πέμψας με πατήρ, αὐτός μοι ἐντολὴν δέδωκεν τί εἴπω καὶ τί λαλήσω.
hoti egō ex emautou ouk elalēsa all᾽ ho pempsas me patēr autos moi entolēn dedōken ti eipō kai ti lalēsō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer ja iz samoga-sebe ne progovorih, nego onaj poslavši mene Otac, on meni zapovijed dao-je što da-reknem i što da-govorim."
1. Jer ja iz samoga-sebe Izvornik: ὅτι ἐγὼ ἐξ ἐμαυτοῦ [hoti egō ex emautou] Gramatika: Uzročni veznik uvodi obrazloženje prethodne tvrdnje, uz izričito naglašenu osobnu zamjenicu u nominativu jednine. Prijedlog s povratnom zamjenicom u genitivu jednine označava izvor ili podrijetlo djelovanja. Značenje: Isus snažno odbacuje bilo kakvu neovisnost ili samovolju u svojem javnom nastupu. Njegove riječi nemaju ljudsko ni odvojeno izvorište, već proizlaze iz posvemašnjeg jedinstva s Ocem.
2. ne progovorih Izvornik: οὐκ ἐλάλησα [ouk elalēsa] Gramatika: Objektivna negacija uz glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 1. lice jednine. Ovaj aorist obuhvaća i sažima cjelokupno Isusovo dotadašnje javno propovijedanje kao jednu zaokruženu cjelinu. Značenje: Osvrćući se na cijelo svoje javno djelovanje koje se upravo privodi kraju, Isus potvrđuje da nijedan njegov govor nije bio čin samostalne inicijative.
3. nego onaj poslavši mene Otac Izvornik: ἀλλ᾽ ὁ πέμψας με πατήρ [all᾽ ho pempsas me patēr] Gramatika: Snažni suprotni veznik uvodi potpunu opreku, iza kojeg stoji određeni član koji supstantivira radni particip aorista u nominativu jednine muškog roda. Particip označava radnju koja prethodi glavnom glagolu i definira Oca kao pošiljatelja. Značenje: Izvor Isusova autoriteta je Otac koji ga je poslao u svijet. U antičkom svijetu poslanik nastupa s punim pravnim i osobnim autoritetom onoga tko ga šalje.
4. on meni zapovijed dao-je Izvornik: αὐτός μοι ἐντολὴν δέδωκεν [autos moi entolēn dedōken] Gramatika: Intenzivna zamjenica u nominativu dodatno naglašava subjekt ('on sam'), dok je imenica u akuzativu jednine bez člana. Glagol je u perfektu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, što označava prošlu radnju čije stanje i posljedice trajno vrijede u sadašnjosti. Značenje: Očeva zapovijed nije tek jednokratna naredba iz prošlosti, nego trajni mandat koji neprestano određuje Isusovo poslanje. Poslušnost toj zapovijedi temelj je Sina.
5. što da-reknem i što da-govorim Izvornik: τί εἴπω καὶ τί λαλήσω [ti eipō kai ti lalēsō] Gramatika: Upitne zamjenice u akuzativu jednine srednjeg roda uvode neizravna pitanja s glagolima u konjunktivu aorista aktivnog, 1. lice jednine (deliberativni konjunktiv). Prvi glagol usmjeren je na konkretan sadržaj poruke, a drugi na sam čin njezina izricanja i priopćavanja. Značenje: Savez ovih dvaju glagola pokazuje da je Otac odredio cijeli opseg Isusova navještaja — kako dubinski sadržaj svake pojedine poruke, tako i način njezina javnog iznošenja.
Ovaj stih (Ivan 12,49) snažno naglašava savršeno jedinstvo, podložnost i potpunu ovisnost Sina o Ocu tijekom Njegove zemaljske službe. Isus se odriče svake autonomije u svom propovijedanju; Njegove riječi nisu Njegov neovisni izum, već izravna, točna i cjelovita objava Očeve volje. Krist se ovdje objavljuje kao savršeni poslanik koji vjerno prenosi Božju poruku bez ikakvog dodavanja ili oduzimanja.
Teološki gledano, ova istina pruža apsolutno jamstvo božanskog autoriteta Isusovih riječi. Budući da On govori isključivo na temelju trajne Očeve zapovijedi (što perfekt glagola 'dati' naglašava), slušati Isusa znači doslovno slušati samoga Boga. Stih time poziva svakog slušatelja na apsolutnu poslušnost i vjeru u Kristov nauk, jer odbaciti Njegove riječi znači odbaciti samoga Stvoritelja koji Ga je poslao.