Ja, svjetlost, dođoh na svijet da nijedan koji u Mene vjeruje ne ostane u tami.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ja, svjetlost, dođoh na svijet da nijedan koji u Mene vjeruje ne ostane u tami.
I ako tko čuje Moje riječi, a ne sačuva ih, Ja ga ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet.
Tko odbacuje Mene i ne prima Mojih riječi, ima svojega suca: Riječ koju izgovorih, ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer Ja ne govorih sam od Sebe, nego Otac koji Me posla, On Mi dade Zapovijed što da kažem i što da govorim.
I znam da je Zapovijed Njegova život vječni. Što dakle Ja govorim, onako govorim kako Mi je rekao Otac."
Tko odbacuje Mene i ne prima Mojih riječi, ima svojega suca: Riječ koju izgovorih, ona će mu suditi u posljednji dan.
Koji se odreče mene, i ne prima riječi mojijeh, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih ona će mu suditi u pošljednji dan;
ὁ ἀθετῶν ἐμὲ καὶ μὴ λαμβάνων τὰ ῥήματά μου ἔχει τὸν κρίνοντα αὐτόν· ὁ λόγος ὃν ἐλάλησα, ἐκεῖνος κρινεῖ αὐτὸν ἐν τῇ ἐσχάτῃ ἡμέρᾳ.
ho athetōn eme kai mē lambanōn ta rhēmata mou echei ton krinonta auton ho logos hon elalēsa ekeinos krinei auton en tēa eschatē hēmera
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj odbacujući mene i ne primajući te izreke moje ima onoga sudećega njega: ta riječ koju izgovorih, onaj sudit će njega u tom posljednjem danu."
1. Onaj odbacujući Izvornik: ὁ ἀθετῶν [ho athetōn] Gramatika: Određeni član uz particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Poimeničeni particip u prezentu označava osobu čiji je trajni stav odbacivanje. Značenje: Glagol 'atheteō' doslovno znači 'učiniti nešto nevažećim', 'lišiti zakonske snage' ili 'prezreti', pa opisuje svjesno proglašavanje Isusa nevažnim i nemjerodavnim.
2. ima onoga sudećega Izvornik: ἔχει τὸν κρίνοντα [echei ton krinonta] Gramatika: Glagol 'imati' u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, uz akuzativ jednine muškog roda određenog člana i participa prezenta aktivnog. Oba prezenta naglašavaju da takav čovjek već sada, u ovom trenutku, uza se ima svoga suca. Značenje: Sud nije nešto što se tek izvana treba konstruirati u budućnosti, nego je već prisutan u samom činu odbijanja Božje objave.
3. ta riječ koju izgovorih Izvornik: ὁ λόγος ὃν ἐλάλησα [ho logos hon elalēsa] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom, praćena odnosnom zamjenicom u akuzativu i glagolom u aoristu indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Aorist zaokružuje cjelokupno Isusovo javno propovijedanje kao dovršeno svjedočanstvo. Značenje: Za razliku od množine 'rhēmata' (pojedinačne izreke) u prvom dijelu stiha, jednina 'logos' ovdje sažima cijelu Isusovu poruku i objavu kao jedinstvenu, nedjeljivu cjelinu.
4. onaj sudit će Izvornik: ἐκεῖνος κρινεῖ [ekeinos krinei] Gramatika: Pokazna zamjenica za udaljeno ('onaj') u nominativu jednine muškog roda i glagol u futuru indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Zamjenica 'ekeinos' gramatički se slaže s imenicom 'logos' (koja je u grčkom muškog roda) te je svečano i naglašeno ponavlja kao subjekt. Značenje: Riječ je gotovo personificirana kao samostalni sudac: sama činjenica da je čovjek čuo istinu i odbio je postaje dokazni materijal koji će ga optužiti.
5. u tom posljednjem danu Izvornik: ἐν τῇ ἐσχάτῃ ἡμέρᾳ [en tēa eschatē hēmera] Gramatika: Prijedložni izraz s određenim članom, pridjevom i imenicom u dativu jednine ženskog roda. Dativ ovdje označava vrijeme u kojem će se radnja futura izvršiti. Značenje: Izraz pripada židovskoj i ranokršćanskoj eshatologiji te označava konačni završetak povijesti kada će na vidjelo izaći unutarnje odluke svakog čovjeka.
Ovaj stih (Ivan 12,48) nosi snažnu teološku poruku o odgovornosti slušatelja pred Božjom objavom. Isus naglašava da On osobno nije došao prvenstveno osuditi svijet, već ga spasiti. Međutim, samo odbacivanje Njegove osobe i Njegovih riječi automatski postavlja temelj za sud. Ovdje se vidi jasan prijelaz s 'rhēma' (pojedinačnih izgovorenih riječi) na 'logos' (cjelokupnu poruku spasenja). Sama ta Riječ (Logos) koju je Isus izgovorio, a koju čovjek odbacuje, postaje objektivno mjerilo i sudac na posljednjem sudu.
Stih ističe kontinuitet između povijesnog Isusovog učenja i konačnog eshatološkog suda. Njegova poruka je nepromjenjiva i apsolutna. Odbaciti Krista u sadašnjosti znači suočiti se na Sudnji dan s istom onom Riječju koja je nekoć nuđena kao spasenje i milost, a tada će stajati kao nepobitan svjedok osude. Čovjek zapravo sudi samome sebi svojim odnosom prema Isusovoj Riječi.