A Isus povika i reče: "Tko vjeruje u Mene, ne vjeruje u Mene, nego u Onoga koji Me posla;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Isus povika i reče: "Tko vjeruje u Mene, ne vjeruje u Mene, nego u Onoga koji Me posla;
i tko promatra Mene, promatra Onoga koji Me posla.
Ja, svjetlost, dođoh na svijet da nijedan koji u Mene vjeruje ne ostane u tami.
I ako tko čuje Moje riječi, a ne sačuva ih, Ja ga ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet.
Tko odbacuje Mene i ne prima Mojih riječi, ima svojega suca: Riječ koju izgovorih, ona će mu suditi u posljednji dan.
Ja, svjetlost, dođoh na svijet da nijedan koji u Mene vjeruje ne ostane u tami.
Ja dođoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami.
ἐγὼ φῶς εἰς τὸν κόσμον ἐλήλυθα, ἵνα πᾶς ὁ πιστεύων εἰς ἐμὲ ἐν τῇ σκοτίᾳ μὴ μείνῃ.
egō phōs eis ton kosmon elēlutha ina pas ho pisteuōn eis eme en tēa skotia mē meinē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja svjetlost u taj svijet došao sam, da svaki onaj vjerujući u mene u toj tami ne ostane."
1. Ja Izvornik: ἐγὼ [egō] Gramatika: Osobna zamjenica prvog lica jednine u nominativu. Budući da je lice već sadržano u glagolskom nastavku, izričito navođenje zamjenice na samom početku rečenice nosi snažan naglasak. Značenje: Naglašeno 'Ja' ističe Isusov jedinstveni autoritet i božansko podrijetlo nasuprot tami svijeta.
2. svjetlost Izvornik: φῶς [phōs] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine, bez određenog člana. Služi kao predikatni dodatak uz subjekt 'Ja' ('kao svjetlost'). Značenje: Odsutnost člana naglašava samu narav i kakvoću: Isus u svijet ulazi u svojstvu božanske svjetlosti koja razotkriva istinu i daje život.
3. došao sam Izvornik: ἐλήλυθα [elēlutha] Gramatika: Glagol u perfektu, aktiv, indikativ, 1. lice jednine. Grčki perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čije stanje i posljedice trajno ostaju u sadašnjosti. Značenje: Isusov dolazak u svijet nije samo prolazni događaj iz prošlosti, nego stvarnost koja je trajno prisutna: Svjetlost je došla i sada svijetli u svijetu.
4. svaki onaj vjerujući Izvornik: πᾶς ὁ πιστεύων [pas ho pisteuōn] Gramatika: Pridjev 'svaki' u nominativu jednine uz određeni član i particip prezenta aktivnog. Particip prezenta opisuje vjeru kao trajno životno opredjeljenje, dok prijedlog 'eis' (u) koji slijedi označava dinamičko kretanje i oslanjanje na Isusa. Značenje: Izraz naglašava univerzalnost spasenja: nitko tko trajno povjerava svoj život Isusu nije isključen iz izlaska na svjetlo.
5. u toj tami Izvornik: ἐν τῇ σκοτίᾳ [en tēa skotia] Gramatika: Prijedlog s imenicom ženskog roda u dativu jednine i određenim članom. Određeni član ukazuje na konkretnu, poznatu sferu tame u kojoj se svijet već nalazi. Značenje: Tama u Ivanovu rječniku označava stanje duhovnog sljepila, otuđenosti od Boga i ropstva grijehu u kojem čovjek boravi prije susreta s Kristom.
6. ne ostane Izvornik: μὴ μείνῃ [mē meinē] Gramatika: Zanijekana namjerna rečenica s glagolom u aoristu, aktiv, konjunktiv, 3. lice jednine. Konjunktiv uz veznik 'hina' (da) izriče svrhu Isusova dolaska, a aorist obuhvaća cjelovit prekid dotadašnjeg stanja. Značenje: Glagol 'menō' (ostati, prebivati) ključan je za Ivana: poanta je u tome da ljudi već jesu u tami, ali Krist dolazi kako bi prekinuo njihov trajni boravak u tom smrtnom stanju.
Glavna poruka ovog stiha temelji se na snažnom, dualističkom kontrastu između božanske svjetlosti i duhovne tame. Isus se eksplicitno objavljuje kao izvorna, trajna svjetlost koja je ciljano ušla u svijet, prostor otuđenosti i neznanja o Bogu. Njegov dolazak nije slučajan niti samo povijesni događaj, već ima vrlo jasnu, aktivnu spasiteljsku misiju usmjerenu prema svakom pojedincu, s trajnim posljedicama za cijelo čovječanstvo.
Stih implicitno dijagnosticira prirodno ljudsko stanje: boravak u tami koja označava potpunu odvojenost od Boga. S druge strane, postavlja jasan uvjet za izbavljenje – aktivnu, živu i trajnu vjeru usmjerenu na osobu Isusa Krista. Kroz taj odnos povjerenja, Kristovo obećanje jamči da čovjek gubi svoje prebivalište u sferi duhovne smrti te prelazi u stvarnost i sigurnost Njegovog božanskog svjetla.