i tko promatra Mene, promatra Onoga koji Me posla.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i tko promatra Mene, promatra Onoga koji Me posla.
Ja, svjetlost, dođoh na svijet da nijedan koji u Mene vjeruje ne ostane u tami.
I ako tko čuje Moje riječi, a ne sačuva ih, Ja ga ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet.
Tko odbacuje Mene i ne prima Mojih riječi, ima svojega suca: Riječ koju izgovorih, ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer Ja ne govorih sam od Sebe, nego Otac koji Me posla, On Mi dade Zapovijed što da kažem i što da govorim.
I ako tko čuje Moje riječi, a ne sačuva ih, Ja ga ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet.
I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu neću suditi; jer ja ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.
καὶ ἐάν τίς μου ἀκούσῃ τῶν ῥημάτων καὶ μὴ φυλάξῃ, ἐγὼ οὐ κρίνω αὐτόν· οὐ γὰρ ἦλθον ἵνα κρίνω τὸν κόσμον ἀλλ᾽ ἵνα σώσω τὸν κόσμον.
kai ean tis mou akousē tōn rhēmatōn kai mē phulaxē egō ou krinō auton ou gar ēlthon ina krinō ton kosmon all᾽ ina sōsō ton kosmon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ako tko mojih čuje tih izreka i ne sačuva, ja ne sudim njega; ne naime dođoh da sudim taj svijet nego da spasim taj svijet."
1. čuje tih izreka Izvornik: ἀκούσῃ τῶν ῥημάτων [akousē tōn rhēmatōn] Gramatika: Glagol u aoristu konjunktiva aktivnog, 3. lice jednine (u pogodbenoj rečenici s 'ean'), praćen imenicom u genitivu množine srednjeg roda. Glagol 'slušati' s genitivom obično označava samo osjetilno čujenje zvuka ili riječi, za razliku od akuzativa koji često podrazumijeva i unutarnje prihvaćanje. Značenje: Imenica 'rhēma' označava pojedinačne, konkretno izgovorene Isusove riječi i upute koje slušatelj čuje ušima, ali ih ne prima u srce.
2. i ne sačuva Izvornik: καὶ μὴ φυλάξῃ [kai mē phulaxē] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u aoristu, aktiv, konjunktiv, 3. lice jednine. Aorist sažima stav odbijanja vršenja onoga što se čulo kao jedinstven čin neposluha. Značenje: Glagol 'phylassō' izvorno znači stražariti, bdjeti nad čime i čuvati da ne propadne; u prenesenom smislu označava vjerno obdržavanje Božjih riječi u životu.
3. ja ne sudim Izvornik: ἐγὼ οὐ κρίνω [egō ou krinō] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica prvog lica jednine uz niječnu česticu i glagol u prezentu indikativa aktivnog. Prezent označava Isusovo sadašnje djelovanje za vrijeme njegova zemaljskog poslanja. Značenje: Naglašeno 'ja' ističe da Isus u svom prvom dolasku ne nastupa u ulozi tužitelja ili suca koji izvršava osudu nad grešnikom.
4. ne naime dođoh Izvornik: οὐ γὰρ ἦλθον [ou gar ēlthon] Gramatika: Niječna čestica, uzročna čestica 'gar' (naime, jer) i glagol u aoristu indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Za razliku od perfekta u prethodnom stihu, ovdje aorist sažima cijelo Isusovo utjelovljenje i zemaljsku misiju kao jedan povijesni događaj. Značenje: Uzročna rečenica objašnjava temeljno načelo Isusova poslanja koje odražava Božju spasiteljsku nakanu prema palom čovječanstvu.
5. nego da spasim Izvornik: ἀλλ᾽ ἵνα σώσω [all᾽ ina sōsō] Gramatika: Snažni suprotni veznik 'alla' (nego, naprotiv) i namjerni veznik 'hina' uz glagol u aoristu konjunktiva aktivnog, 1. lice jednine. Suprotni veznik potpuno isključuje prvu misao (osudu) i postavlja spasenje kao jedini pravi cilj. Značenje: Krajnja svrha radi koje je Otac poslao Sina u svijet nije uništenje grešnika, nego njihovo izbavljenje iz smrti i darivanje vječnoga života.
Ovaj stih (Ivan 12:47) sažima temeljnu svrhu Isusovog prvog dolaska na zemlju: milosrdno spasenje, a ne osuda. Iako će na kraju postojati eshatološki sud za one koji odbace Njegovu riječ, Isusova neposredna misija u utjelovljenju bila je pružiti priliku za spasenje čitavom otuđenom čovječanstvu (kosmosu).
Teološki se naglašava da samo slušanje (akouō) poruke nije dovoljno, već je prijeko potrebno njezino obdržavanje, odnosno budno čuvanje (phylassō). To ukazuje na živu vjeru koja se nužno očituje kroz poslušnost. Isusovo odbijanje da osudi čovjeka u tom trenutku proizlazi iz Njegove primarne uloge Spasitelja. Konačni sud, kako stoji u nastavku teksta, ostavljen je za posljednji dan, kada će sama Riječ suditi onima koji su odbili Njegovo spasenje.