ljubljahu naime slavu ljudsku više negoli Slavu Božju.
ljubljahu naime slavu ljudsku više negoli Slavu Božju.
A Isus povika i reče: "Tko vjeruje u Mene, ne vjeruje u Mene, nego u Onoga koji Me posla;
i tko promatra Mene, promatra Onoga koji Me posla.
Ja, svjetlost, dođoh na svijet da nijedan koji u Mene vjeruje ne ostane u tami.
I ako tko čuje Moje riječi, a ne sačuva ih, Ja ga ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet.
i tko promatra Mene, promatra Onoga koji Me posla.
I ko vidi mene vidi onoga koji me posla.
καὶ ὁ θεωρῶν ἐμὲ θεωρεῖ τὸν πέμψαντά με.
kai ho theōrōn eme theōrei ton pempsanta me
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I onaj promatrajući mene promatra onoga poslavšega mene."
1. onaj promatrajući Izvornik: ὁ θεωρῶν [ho theōrōn] Gramatika: Određeni član uz particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Poimeničeni particip u prezentu označava trajno svojstvo ili kontinuirano djelovanje: 'onaj koji ustrajno promatra'. Značenje: Glagol theōreō ne označava samo letimičan fizički pogled, nego pažljivo, pronicljivo motrenje koje prodire ispod površine i prepoznaje dublji smisao u osobi.
2. mene Izvornik: ἐμὲ [eme] Gramatika: Osobna zamjenica prvog lica jednine u akuzativu, u svom naglašenom (toničkom) obliku za razliku od nenaglašenog 'me' na kraju stiha. Značenje: Naglašeni oblik stavlja snažan fokus na samu Isusovu osobu kao vidljivo središte Božje objave.
3. promatra Izvornik: θεωρεῖ [theōrei] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Izražava sadašnju i trajnu stvarnost koja se događa istodobno s radnjom prvog participa. Značenje: Gledanje Oca nije naknadna nagrada u budućnosti, nego se odvija u samom činu vjerničkog motrenja Sina, jer su Otac i Sin u djelovanju i objavi jedno.
4. onoga poslavšega Izvornik: τὸν πέμψαντά [ton pempsanta] Gramatika: Određeni član uz particip aorista aktivnog u akuzativu jednine muškog roda. Aorist ovdje ukazuje na prethodnu, povijesno dovršenu odluku i čin slanja. Značenje: U Ivanovu evanđelju Otac se redovito definira kroz svoj odnos prema Sinu kao Onaj koji ga je poslao u svijet s punom punomoći poslanika.
Ovaj stih (Ivan 12:45) donosi jedan od najdubljih kristoloških sažetaka u Novom zavjetu, objavljujući savršeno i suštinsko jedinstvo između Isusa Krista i Boga Oca. Isus jasno tvrdi da On nije samo Božji predstavnik, nego Njegova savršena objaviteljska slika i stvarna prisutnost; istinski prepoznati Isusa znači neposredno prepoznati samoga Boga. Teološki gledano, ovaj redak ukida svaku barijeru između nevidljivog Boga i čovjeka. Bog nam više nije nepoznat ili dalek, već se u potpunosti očitovao u osobi Sina. Onaj tko svoj duhovni pogled i vjeru usmjeri na Isusa, dobiva potpun i izravan pristup spoznaji samoga Boga.