Početna ›

Ivan 12,44 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Pa ipak, i od poglavara mnogi povjerovaše u Njega, ali zbog farizeja ne priznavahu, da ne budu izopćeni iz sinagoge;

ljubljahu naime slavu ljudsku više negoli Slavu Božju.

A Isus povika i reče: "Tko vjeruje u Mene, ne vjeruje u Mene, nego u Onoga koji Me posla;

i tko promatra Mene, promatra Onoga koji Me posla.

Ja, svjetlost, dođoh na svijet da nijedan koji u Mene vjeruje ne ostane u tami.

Biblija

A Isus povika i reče: "Tko vjeruje u Mene, ne vjeruje u Mene, nego u Onoga koji Me posla;

Daničić-Karadžić

A Isus povika i reče: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla;

Original

Ἰησοῦς δὲ ἔκραξεν καὶ εἶπεν· ὁ πιστεύων εἰς ἐμὲ οὐ πιστεύει εἰς ἐμὲ ἀλλ᾽ εἰς τὸν πέμψαντά με·

Izgovor

Iēsous de ekraxen kai eipen ho pisteuōn eis eme ou pisteuei eis eme all᾽ eis ton pempsanta me

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Isus pak povika i reče: Koji vjeruje u mene ne vjeruje u mene nego u onoga koji je poslao mene;"

Analiza

1. povika i reče Izvornik: ἔκραξεν καὶ εἶπεν [ekraxen kai eipen] Gramatika: Dva glagola u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, povezana sastavnim veznikom. Prvi glagol označava glasan, svečan i javan poklik. Značenje: Ovim glasnim proglasom započinje završni sažetak cjelokupnog Isusova javnog djelovanja u Ivanovu evanđelju. Nasuprot tajnim vjernicima koji šute iz straha (stih 42), Isus javno i glasno objavljuje istinu.

2. Koji vjeruje Izvornik: ὁ πιστεύων [ho pisteuōn] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Prezent izražava trajno, životno stanje i opredjeljenje vjernika. Značenje: Za razliku od aorista u 42. stihu koji je označio tek početni, bojažljivi pomak prema vjeri, ovaj particip opisuje istinskog učenika čija je vjera trajna i djelatna.

3. ne vjeruje u mene nego Izvornik: οὐ πιστεύει εἰς ἐμὲ ἀλλ᾽ [ou pisteuei eis eme all'] Gramatika: Prezent indikativa aktiva s niječnom česticom i naglašenim oblikom osobne zamjenice u akuzativu, praćen snažnim suprotnim veznikom. Semitski dijalektički izričaj ('ne A, nego B') koji ne poriče prvi dio doslovno, nego znači: 'ne samo u mene, nego prvenstveno i konačno u...'. Značenje: Isus ovime isključuje svaku pomisao da je on neovisni, samodostatni učitelj odvojen od Boga. Vjera u Isusa ne zaustavlja se na njegovoj ljudskoj pojavi, nego po njemu izravno dopire do samoga Boga.

4. u onoga koji je poslao mene Izvornik: εἰς τὸν πέμψαντά με [eis ton pempsanta me] Gramatika: Prijedlog s akuzativom jednine muškog roda poimeničenog participa aorista aktiva i nenaglašenom osobnom zamjenicom. Aorist participa ukazuje na temeljni, povijesni čin Očeva poslanja Sina u svijet. Značenje: Ključni ivanovski naziv za Boga Oca. Budući da je Sin savršeni poslanik koji u potpunosti dijeli narav i volju Pošiljatelja, prihvaćanje Sina ujedno je i prihvaćanje samoga Oca. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (hebr. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (hebr. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik kasnohebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teoforičnog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 12,44) predstavlja sažetak i dramatični vrhunac Isusove javne objave svijetu u Evanđelju po Ivanu. Isus glasno i nedvosmisleno objavljuje svoje potpuno jedinstvo s Bogom Ocem. Njegova poruka izbija temelj svakoj tvrdnji da je on samo jedan u nizu proroka ili velikih učitelja; vjerovati u Isusa zapravo znači vjerovati u samoga Boga koji ga je poslao, jer Isus savršeno i bez greške predstavlja Očev karakter, volju i prisutnost na zemlji.

Teološka pouka je duboka i isključiva: Isus je "prozirni medij" prema nebu i jedini autentični put do Oca. Ne postoji istinska, spasonosna vjera u Boga koja bi mogla zaobići Sina. Prihvatiti Isusa i predati mu svoj život znači direktno stupiti u zajedništvo i vječni odnos sa samim Stvoriteljem.