Početna ›

Ivan 12,42 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

"Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa da ih izliječim."

Ovo reče Izaija jer vidje Slavu Njegovu i progovori o Njemu.

Pa ipak, i od poglavara mnogi povjerovaše u Njega, ali zbog farizeja ne priznavahu, da ne budu izopćeni iz sinagoge;

ljubljahu naime slavu ljudsku više negoli Slavu Božju.

A Isus povika i reče: "Tko vjeruje u Mene, ne vjeruje u Mene, nego u Onoga koji Me posla;

Biblija

Pa ipak, i od poglavara mnogi povjerovaše u Njega, ali zbog farizeja ne priznavahu, da ne budu izopćeni iz sinagoge;

Daničić-Karadžić

Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;

Original

ὅμως μέντοι καὶ ἐκ τῶν ἀρχόντων πολλοὶ ἐπίστευσαν εἰς αὐτόν, ἀλλὰ διὰ τοὺς Φαρισαίους οὐχ ὡμολόγουν, ἵνα μὴ ἀποσυνάγωγοι γένωνται.

Izgovor

homōs mentoi kai ek tōn archontōn polloi episteusan eis auton alla dia tous Pharisaious ouch hōmologoun ina mē aposunagōgoi genōntai

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ipak doista i od poglavara mnogi povjerovaše u njega, ali zbog farizeja ne priznavahu, da ne izopćeni iz sinagoge postanu."

Analiza

1. Ipak doista i Izvornik: ὅμως μέντοι καὶ [homōs mentoi kai] Gramatika: Snažan niz triju suprotnih i pojačajnih čestica na samom početku rečenice. Stvara naglašeni kontrast prema prethodnom govoru o duhovnoj sljepoći. Značenje: Unatoč općem odbacivanju i proročanstvu o tvrdoći srca, Božja riječ ipak prodire i do najneočekivanijih krugova, pokazujući da nevjera nije bila apsolutna.

2. od poglavara Izvornik: ἐκ τῶν ἀρχόντων [ek tōn archontōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine muškog roda i određenim članom (partitivni genitiv). Označava dio iz veće, jasno određene vladajuće skupine. Značenje: Odnosi se na članove Velikog vijeća (Sinedrija) i židovske vjersko-političke vođe (poput Nikodema i Josipa iz Arimateje), koji su institucionalno stajali nasuprot Isusu.

3. povjerovaše u njega Izvornik: ἐπίστευσαν εἰς αὐτόν [episteusan eis auton] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice množine, s prijedlogom i akuzativom. Aorist ovdje označava početni čin prihvaćanja vjere (ingresivni aorist). Značenje: Iako je u Ivanovu evanđelju 'vjerovati u' (pisteuein eis) redovito izraz za pravu vjeru, nastavak rečenice otkriva da je ovo bila tek početna, intelektualna uvjerenost koja se nije usudila prijeći u potpuno predanje i javno svjedočanstvo.

4. ne priznavahu Izvornik: οὐχ ὡμολόγουν [ouch hōmologoun] Gramatika: Glagol u imperfektu, aktiv, indikativ, 3. lice množine, s niječnom česticom. Imperfekt označava trajno stanje u prošlosti — kontinuirano suzdržavanje i šutnju. Značenje: Glagol doslovno znači 'govoriti isto', odnosno javno ispovjediti i priznati. Njihova je vjera ostala zaključana u privatnosti jer je strah nadvladao dužnost javnog svjedočenja za Istinu.

5. izopćeni iz sinagoge Izvornik: ἀποσυνάγωγοι [aposunagōgoi] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda kao imenski dio predikata uz glagol 'postati' u konjunktivu aorista. Složena riječ od prijedloga 'apo' (od, izvan) i 'synagōgē' (skupština, sinagoga). Značenje: Specifičan pojam koji se u Novom zavjetu pojavljuje samo u Ivanovu evanđelju (9,22; 12,42; 16,2). Označava službeno isključenje iz vjerske i društvene zajednice, što je za poglavare značilo potpuni gubitak časti, položaja i identiteta. Imena: - farizeji [Φαρισαίους (aram. פְּרִישַׁיָּא / hebr. פְּרוּשִׁים) / Pharisaious (aram. perišaja / hebr. perušim)] (narod) Znači: odvojeni / odijeljeni Tvorba: Naziv židovske vjerske stranke izveden iz aramejskog i hebrejskog korijena 'p-r-š' (odvojiti, razlučiti). Označava one koji se strogo odvajaju od obredne nečistoće i poganskih utjecaja radi dosljednog vršenja Zakona i predaje otaca.

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 12,42) predstavlja duboku teološku tragediju. S jedne strane, svjedoči o snazi Isusove osobe i znakova koji su probili čak i u neprijateljske redove židovskog Sinedrija, rezultirajući time da su mnogi vođe povjerovali u Njega.

S druge strane, stih bolno razotkriva površnost tajne vjere. Ovi poglavari su imali unutarnje uvjerenje, ali im je nedostajalo hrabrosti za javno priznanje zbog straha od farizeja. Izabrali su društveni ugled i sigurnost sinagoge umjesto istinskog nasljedovanja Krista, čime evanđelist Ivan poručuje da spasonosna vjera zahtijeva hrabrost javnog svjedočenja pod cijenu odbačenosti.