Zbog toga ne mogahu vjerovati, jer opet reče Izaija:
Zbog toga ne mogahu vjerovati, jer opet reče Izaija:
"Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa da ih izliječim."
Ovo reče Izaija jer vidje Slavu Njegovu i progovori o Njemu.
Pa ipak, i od poglavara mnogi povjerovaše u Njega, ali zbog farizeja ne priznavahu, da ne budu izopćeni iz sinagoge;
ljubljahu naime slavu ljudsku više negoli Slavu Božju.
Ovo reče Izaija jer vidje Slavu Njegovu i progovori o Njemu.
Ovo reče Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega.
Ταῦτα εἶπεν Ἠσαΐας ὅτι εἶδεν τὴν δόξαν αὐτοῦ καὶ ἐλάλησεν περὶ αὐτοῦ.
Tauta eipen Ēsaias hoti eiden tēn doxan autou kai elalēsen peri autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo reče Izaija jer vidje slavu njegovu i progovori o njemu."
1. reče Izvornik: εἶπεν [eipen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Označava konkretnu, povijesno zaokruženu proročku izjavu iz prošlosti. Značenje: Upućuje na upravo navedena proročanstva iz Knjige proroka Izaije (Iz 53,1 i 6,10), potvrđujući da su te drevne riječi bile izravno nadahnute viđenjem Mesije.
2. jer Izvornik: ὅτι [hoti] Gramatika: Uzročni veznik koji uvodi razlog ili temelj prethodne tvrdnje (u nekim rukopisima čita se kao vremenski 'kada', ali uzročno značenje ovdje snažnije ističe izvor proroštva). Značenje: Otkriva zašto je prorok mogao tako precizno navijestiti nevjeru naroda: njegovo proročanstvo nije bilo ljudsko predviđanje, nego posljedica izravnog duhovnog uvida.
3. vidje Izvornik: εἶδεν [eiden] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Izražava stvaran, dovršen događaj viđenja u prošlosti. Značenje: Odnosi se na Izaijino veličanstveno viđenje Boga na prijestolju u Hramu (Iz 6,1-5). Evanđelist time izravno poistovjećuje Jahvinu slavu koju je prorok gledao sa slavom utjelovljenog Krista.
4. slavu njegovu Izvornik: τὴν δόξαν αὐτοῦ [tēn doxan autou] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom, praćena osobnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda. Određeni član ističe jedinstvenu, božansku slavu. Značenje: Kristološki vrhunac odlomka: 'slava' (hebr. kabod) je vidljivo očitovanje Božjeg veličanstva. Ivan tvrdi da je preegzistentni Krist bio Onaj koga je Izaija vidio na nebeskom prijestolju, te da se ta ista slava sada očituje u Isusovim znamenjima i njegovu predstojećem križu.
5. progovori o njemu Izvornik: ἐλάλησεν περὶ αὐτοῦ [elalēsen peri autou] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, uz prijedlog s genitivom. Dok prethodni glagol 'reče' naglašava sam sadržaj citata, ovaj glagol naglašava čin naviještanja i svjedočenja. Značenje: Cijelo Izaijino proročko djelovanje sažeto je kao svjedočanstvo o Kristu. Starozavjetno Pismo u svojoj najdubljoj naravi govori o utjelovljenom Sinu. Imena: - Izaija [Ἠσαΐας (hebr. יְשַׁעְיָהוּ) / Ēsaias (hebr. Ješa'jahu)] (osoba) Znači: Jahve je spasenje / Jahve spašava Tvorba: Teoforično hebrejsko ime sastavljeno od korijena 'ješa' (spasenje, izbavljenje) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahu' (Jahve). Njegovo ime nosi isti korijen i značenje kao i ime Isus.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (12:41) predstavlja jednu od najsnažnijih tvrdnji o Isusovom božanstvu u cijelom Novom zavjetu. Izjednačavanjem 'slave' (hebr. kavod) koju je Izaija vidio u hramu (Izaija 6:1-5) s Isusom Kristom, apostol Ivan jasno identificira Isusa s Jahveom iz Starog zavjeta.
Teološka važnost leži u kristocentričnom čitanju povijesti spasenja: starozavjetni proroci nisu samo apstraktno naviještali budućnost, već su imali stvarni duhovni susret s predinkarniranim Kristom (Logosom). Isusova slava, iako često neshvaćena tijekom Njegovog zemaljskog djelovanja, bila je prepoznata od strane proroka kao vječna i božanska.