Početna ›

Ivan 12,41 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Zbog toga ne mogahu vjerovati, jer opet reče Izaija:

"Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa da ih izliječim."

Ovo reče Izaija jer vidje Slavu Njegovu i progovori o Njemu.

Pa ipak, i od poglavara mnogi povjerovaše u Njega, ali zbog farizeja ne priznavahu, da ne budu izopćeni iz sinagoge;

ljubljahu naime slavu ljudsku više negoli Slavu Božju.

Biblija

Ovo reče Izaija jer vidje Slavu Njegovu i progovori o Njemu.

Daničić-Karadžić

Ovo reče Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega.

Original

Ταῦτα εἶπεν Ἠσαΐας ὅτι εἶδεν τὴν δόξαν αὐτοῦ καὶ ἐλάλησεν περὶ αὐτοῦ.

Izgovor

Tauta eipen Ēsaias hoti eiden tēn doxan autou kai elalēsen peri autou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ovo reče Izaija jer vidje slavu njegovu i progovori o njemu."

Analiza

1. reče Izvornik: εἶπεν [eipen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Označava konkretnu, povijesno zaokruženu proročku izjavu iz prošlosti. Značenje: Upućuje na upravo navedena proročanstva iz Knjige proroka Izaije (Iz 53,1 i 6,10), potvrđujući da su te drevne riječi bile izravno nadahnute viđenjem Mesije.

2. jer Izvornik: ὅτι [hoti] Gramatika: Uzročni veznik koji uvodi razlog ili temelj prethodne tvrdnje (u nekim rukopisima čita se kao vremenski 'kada', ali uzročno značenje ovdje snažnije ističe izvor proroštva). Značenje: Otkriva zašto je prorok mogao tako precizno navijestiti nevjeru naroda: njegovo proročanstvo nije bilo ljudsko predviđanje, nego posljedica izravnog duhovnog uvida.

3. vidje Izvornik: εἶδεν [eiden] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Izražava stvaran, dovršen događaj viđenja u prošlosti. Značenje: Odnosi se na Izaijino veličanstveno viđenje Boga na prijestolju u Hramu (Iz 6,1-5). Evanđelist time izravno poistovjećuje Jahvinu slavu koju je prorok gledao sa slavom utjelovljenog Krista.

4. slavu njegovu Izvornik: τὴν δόξαν αὐτοῦ [tēn doxan autou] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom, praćena osobnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda. Određeni član ističe jedinstvenu, božansku slavu. Značenje: Kristološki vrhunac odlomka: 'slava' (hebr. kabod) je vidljivo očitovanje Božjeg veličanstva. Ivan tvrdi da je preegzistentni Krist bio Onaj koga je Izaija vidio na nebeskom prijestolju, te da se ta ista slava sada očituje u Isusovim znamenjima i njegovu predstojećem križu.

5. progovori o njemu Izvornik: ἐλάλησεν περὶ αὐτοῦ [elalēsen peri autou] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, uz prijedlog s genitivom. Dok prethodni glagol 'reče' naglašava sam sadržaj citata, ovaj glagol naglašava čin naviještanja i svjedočenja. Značenje: Cijelo Izaijino proročko djelovanje sažeto je kao svjedočanstvo o Kristu. Starozavjetno Pismo u svojoj najdubljoj naravi govori o utjelovljenom Sinu. Imena: - Izaija [Ἠσαΐας (hebr. יְשַׁעְיָהוּ) / Ēsaias (hebr. Ješa'jahu)] (osoba) Znači: Jahve je spasenje / Jahve spašava Tvorba: Teoforično hebrejsko ime sastavljeno od korijena 'ješa' (spasenje, izbavljenje) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahu' (Jahve). Njegovo ime nosi isti korijen i značenje kao i ime Isus.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (12:41) predstavlja jednu od najsnažnijih tvrdnji o Isusovom božanstvu u cijelom Novom zavjetu. Izjednačavanjem 'slave' (hebr. kavod) koju je Izaija vidio u hramu (Izaija 6:1-5) s Isusom Kristom, apostol Ivan jasno identificira Isusa s Jahveom iz Starog zavjeta.

Teološka važnost leži u kristocentričnom čitanju povijesti spasenja: starozavjetni proroci nisu samo apstraktno naviještali budućnost, već su imali stvarni duhovni susret s predinkarniranim Kristom (Logosom). Isusova slava, iako često neshvaćena tijekom Njegovog zemaljskog djelovanja, bila je prepoznata od strane proroka kao vječna i božanska.