Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete sinovi svjetla." Ovo izgovori Isus pa otišavši sakri se od njih.
Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete sinovi svjetla." Ovo izgovori Isus pa otišavši sakri se od njih.
I premda je On toliko znamenja učinio pred njima, ne vjerovahu u Njega,
da se ispuni riječ proroka Izaije koju reče: "Gospodine, tko povjerova našemu navještaju? I mišica Gospodnja komu bi otkrivena?"
Zbog toga ne mogahu vjerovati, jer opet reče Izaija:
"Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce, da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa da ih izliječim."
da se ispuni riječ proroka Izaije koju reče: "Gospodine, tko povjerova našemu navještaju? I mišica Gospodnja komu bi otkrivena?"
Da se zbude riječ Isaije proroka koji reče: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri?
ἵνα ὁ λόγος Ἠσαΐου τοῦ προφήτου πληρωθῇ ὃν εἶπεν· κύριε, τίς ἐπίστευσεν τῇ ἀκοῇ ἡμῶν; καὶ ὁ βραχίων κυρίου τίνι ἀπεκαλύφθη;
ina ho logos Ēsaiou tou prophētou plērōthēa hon eipen kurie tis episteusen tēa akoēa hēmōn kai ho brachiōn kuriou tini apekaluphthē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da riječ Izaije proroka bude ispunjena koju reče: Gospodine, tko povjerova čuvenju našemu? I mišica Gospodnja komu bi otkrivena?"
1. da ... bude ispunjena Izvornik: ἵνα ... πληρωθῇ [ina ... plērōthēa] Gramatika: Veznik namjere ('da') praćen glagolom u konjunktivu aorista pasivnog, 3. lice jednine. Aorist označava cjelovito ostvarenje, a pasiv (teološki pasiv) upućuje na Boga kao onoga koji ispunjava Pismo. Značenje: Pokazuje da čak ni tragična ljudska nevjera ne izmiče Božjem naumu, nego je unaprijed prorečena u Pismu i ulazi u okvir Božjega providonosnog djelovanja u povijesti spasenja.
2. riječ Izaije proroka Izvornik: ὁ λόγος Ἠσαΐου τοῦ προφήτου [ho logos Ēsaiou tou prophētou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, praćena vlastitim imenom i apozicijom u genitivu jednine s članom. Određeni član ističe konkretnu, dobro poznatu proročku poruku. Značenje: Citat koji slijedi dolazi s početka četvrte pjesme o Sluzi Jahvinu (Iz 53,1), čime evanđelist cijelo Isusovo javno djelovanje i odbacivanje tumači u svjetlu trpećeg Sluge.
3. povjerova čuvenju našemu Izvornik: ἐπίστευσεν τῇ ἀκοῇ ἡμῶν [episteusen tēa akoēa hēmōn] Gramatika: Glagol u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine, s objektom u dativu jednine ženskog roda i posvojnom zamjenicom u genitivu množine. Imenica 'akoē' izvorno označava sluh ili čin slušanja, a potom i ono što se čuje — navještaj, vijest ili poruku. Značenje: Odnoseći se na govornu riječ Božjeg poslanika, ova fraza povezuje proročki navještaj s Isusovim učenjem. Retoričko pitanje ('tko povjerova?') naglašava opću nevjeru onih koji su čuli spasonosnu poruku.
4. mišica Gospodnja Izvornik: ὁ βραχίων κυρίου [ho brachiōn kuriou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine bez člana (što odgovara hebrejskom statusu constructusu za Božje ime). Značenje: U biblijskom govoru 'mišica Gospodnja' starozavjetna je metafora za Božju djelatnu silu i moć kojom izvodi spasenje (osobito pri izlasku iz Egipta). Ovdje se odnosi na Isusove znakove kroz koje je djelovala sama Božja moć.
5. bi otkrivena Izvornik: ἀπεκαλύφθη [apekaluphthē] Gramatika: Glagol u indikativu aorista pasivnog, 3. lice jednine, od glagola koji doslovno znači 'skinuti veo' ili 'razotkriti'. Pasiv ponovno upućuje na Boga kao vršitelja radnje. Značenje: Iako su Isusovi znakovi bili učinjeni svima naočigled, njihovo pravo značenje kao Božje spasonosne sile ne može se dokučiti samo tjelesnim očima, nego zahtijeva unutarnje božansko otkrivenje i otvorenost vjere. Imena: - Izaija [Ἠσαΐου (heb. יְשַׁעְיָהוּ) / Ēsaiou (heb. Yeša'yahu)] (osoba) Znači: Jahve je spasenje / Jahve spašava Tvorba: Teoforično hebrejsko ime složeno od korijena 'yeša'' (spasenje, izbavljenje) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Yahu' (Jahve).
Ovaj stih iz Ivanova evanđelja (Iv 12,38), koji izravno citira proroka Izaiju (Iz 53,1), pruža duboko teološko objašnjenje ključnog paradoksa Isusove zemaljske službe: unatoč brojnim i silnim čudesima ('mišica Gospodnja'), većina naroda nije u Njega povjerovala ('naša vijest'). Ova tvrdokorna nevjera nije prikazana kao dokaz Isusova neuspjeha, već naprotiv, kao suvereno ispunjenje davnog proročanstva. To potvrđuje da se Božji plan spasenja ostvaruje čak i kroz ljudsko odbacivanje.
Nadalje, stih jasno naglašava da samo promatranje čudesa nije dovoljno za spasenje; Božja se moć i identitet Isusa Krista moraju duhovno 'otkriti' (objaviti) pojedincu. Bog ljudima nudi obznanu svoje prisutnosti i snage, ali istinska spoznaja ostaje skrivena onim srcima koja su oholo zatvorena za vjeru i ponizno prihvaćanje Njegove riječi.