Reče im dakle Isus: "Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama; a tko hoda u tami, ne zna kamo odlazi.
Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete sinovi svjetla." Ovo izgovori Isus pa otišavši sakri se od njih.
I premda je On toliko znamenja učinio pred njima, ne vjerovahu u Njega,
da se ispuni riječ proroka Izaije koju reče: "Gospodine, tko povjerova našemu navještaju? I mišica Gospodnja komu bi otkrivena?"
Zbog toga ne mogahu vjerovati, jer opet reče Izaija:
I premda je On toliko znamenja učinio pred njima, ne vjerovahu u Njega,
Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;
Τοσαῦτα δὲ αὐτοῦ σημεῖα πεποιηκότος ἔμπροσθεν αὐτῶν οὐκ ἐπίστευον εἰς αὐτόν,
Tosauta de autou sēmeia pepoiēkotos emprosthen autōn ouk episteuon eis auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tolike pak njega znakove učinivšega pred njima ne vjerovahu u njega,"
1. Tolike pak Izvornik: Τοσαῦτα δὲ [Tosauta de] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda na samom početku rečenice radi snažnog isticanja, praćena suprotnim veznikom 'de'. Izražava i brojnost i veličinu djela. Značenje: Naglašava golem razmjer i težinu Isusovih čuda, čime se stvara oštra protimba prema nevjeri promatrača. Unatoč obilju očitih dokaza, odgovor puka ostaje negativan.
2. njega znakove učinivšega Izvornik: αὐτοῦ σημεῖα πεποιηκότος [autou sēmeia pepoiēkotos] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od zamjenice u genitivu ('njega') i participa perfekta aktivnog ('učinivšega'), s objektom 'znakove' u akuzativu množine. Particip perfekta označava radnju koja je dovršena u prošlosti, ali čiji učinci i svjedočanstvo trajno stoje pred očima promatrača, a cijela konstrukcija ima dopusno značenje ('iako je učinio'). Značenje: U Ivanovoj teologiji čuda su 'znakovi' koji upućuju na dublju božansku stvarnost i Isusov mesijanski identitet. Perfekt naglašava da su ta djela ostala kao trajan, neizbrisiv dokaz Njegova poslanja, što nevjeru čini potpuno neopravdanom.
3. pred njima Izvornik: ἔμπροσθεν αὐτῶν [emprosthen autōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine osobne zamjenice koji doslovno znači 'ispred' ili 'naočigled' nekoga. Značenje: Ističe da se znakovi nisu dogodili u tajnosti niti su o njima samo slušali iz druge ruke, nego su bili neposredni očevici Božjega djelovanja.
4. ne vjerovahu u njega Izvornik: οὐκ ἐπίστευον εἰς αὐτόν [ouk episteuon eis auton] Gramatika: Nijekana glagolska radnja u imperfektu aktivnom, 3. lice množine, praćena prijedlogom 'eis' ('u') s akuzativom. Imperfekt označava trajno stanje, uporno odbijanje ili nespremnost na vjeru u prošlosti. Značenje: Konstrukcija 'vjerovati u' (s prijedlogom 'eis') tipičan je Ivanovski izričaj za osobno predanje i povjerenje u Isusa. Imperfekt otkriva da njihova nevjera nije bila tek trenutni propust, nego trajno ustrajavanje u zatvorenosti srca.
Ovaj stih (Ivan 12:37) predstavlja tragičan sažetak i tužni vrhunac Isusove javne službe. Unatoč neospornim, brojnim i javnim dokazima Njegovog božanskog poslanja očitovanima kroz 'znakove', ljudi su ustrajali u kontinuiranom, namjernom stanju nevjere. Stih snažno ističe dramatičan kontrast između obilja božanskog svjetla koje je došlo u svijet i ljudske tame koja ga je tvrdoglavo odbila prihvatiti.
Teološki, ovaj redak ukazuje na duboku istinu da sama čudesa i empirijski dokazi, ma koliko očigledni bili, nisu dovoljni za rađanje istinske vjere. Istinsko 'vjerovanje u Njega' zahtijeva otvorenost uma, promjenu srca i potpuno predanje cijele osobe. Tragedija nevjere ovdje ujedno služi kao uvod u ispunjenje Izaijinih proročanstava o neshvatljivoj duhovnoj sljepoći i tvrdoći ljudskog srca.