Odgovori Mu dakle mnoštvo: "Mi čusmo iz Zakona da Krist ostaje dovijeka; kako onda Ti govoriš da Sin Čovječji treba biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?"
Reče im dakle Isus: "Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama; a tko hoda u tami, ne zna kamo odlazi.
Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete sinovi svjetla." Ovo izgovori Isus pa otišavši sakri se od njih.
I premda je On toliko znamenja učinio pred njima, ne vjerovahu u Njega,
da se ispuni riječ proroka Izaije koju reče: "Gospodine, tko povjerova našemu navještaju? I mišica Gospodnja komu bi otkrivena?"
Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete sinovi svjetla." Ovo izgovori Isus pa otišavši sakri se od njih.
Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.
ὡς τὸ φῶς ἔχετε, πιστεύετε εἰς τὸ φῶς, ἵνα υἱοὶ φωτὸς γένησθε. ταῦτα ἐλάλησεν ὁ Ἰησοῦς, καὶ ἀπελθὼν ἐκρύβη ἀπ᾽ αὐτῶν.¶
hōs to phōs echete pisteuete eis to phōs ina huioi phōtos genēsthe tauta elalēsen ho Iēsous kai apelthōn ekrubē ap᾽ autōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dok ono svjetlo imate, vjerujte u ono svjetlo, da sinovi svjetla postanete. Ova izgovori Isus, i otišavši sakri se od njih."
1. vjerujte u ono svjetlo Izvornik: πιστεύετε εἰς τὸ φῶς [pisteuete eis to phōs] Gramatika: Glagol u imperativu prezenta aktivnog, 2. lice množine, s prijedlogom εἰς i akuzativom. Imperativ prezenta traži trajno povjerenje, a prijedlog smjera εἰς ('u', 'prema') karakterističan je za Ivanovo evanđelje. Značenje: Ova konstrukcija (vjerovati 'u' nekoga) u grčkom Novom zavjetu izražava dinamično kretanje srca i potpuno osobno predanje. To je objašnjenje što znači 'hodati' dok imate svjetlo iz prethodnog stiha: trajno se oslanjati na Isusa.
2. da sinovi svjetla postanete Izvornik: ἵνα υἱοὶ φωτὸς γένησθε [ina huioi phōtos genēsthe] Gramatika: Veznik namjere, imenica u nominativu množine s genitivom jednine (oboje bez člana) i glagol u konjunktivu aorista medija (deponentni), 2. lice množine. Aorist γένησθε (od γίνομαι - postati) naglašava ulazak u novo stanje postojanja, preobrazbu u ono što prije nisu bili. Značenje: Izraz 'sinovi svjetla' semitski je idiom u kojem genitiv označava pripadnost i narav: to su ljudi čije je biće određeno i prožeto Božjom svjetlošću. Vjerom u Isusa čovjek prelazi iz vlasti tame u novo duhovno srodstvo sa Svjetlošću.
3. Ova izgovori Isus Izvornik: ταῦτα ἐλάλησεν Ἰησοῦς [tauta elalēsen Iēsous] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda i glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Aorist zaokružuje ne samo neposredni odgovor mnoštvu, nego i cjelokupno Isusovo javno djelovanje. Značenje: Ova svečana formula u Ivanovu evanđelju označava kraj prvog velikog dijela knjige ('Knjige znamenja', poglavlja 1–12). Isusov javni poziv narodu je završen; nakon ovoga On će se obraćati samo svojim učenicima.
4. otišavši sakri se od njih Izvornik: ἀπελθὼν ἐκρύβη ἀπ᾽ αὐτῶν [apelthōn ekrubē ap᾽ autōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda i glavni glagol u indikativu aorista pasivnog, 3. lice jednine. Particip aorista izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu ('nakon što je otišao'), a aorist pasivni ἐκρύβη ima povratno (medijalno) značenje 'sakri se' ili pasivno 'bi sakriven' (božanski pasiv). Značenje: Fizičko povlačenje i skrivanje dramatično ostvaruje upozorenje koje je upravo izrekao: Svjetlost više nije među njima. To nije bijeg iz straha, nego proročki znak Božjeg suda nad nevjerom, što evanđelist odmah u idućem retku tumači navodom iz Izaije. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik od Jehošua (Yehoshua), složenog od skraćenog božanskog imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 12,36) predstavlja jedan od najdramatičnijih prijeloma u Ivanovom evanđelju, označavajući kraj Isusovog javnog djelovanja. Kroz snažan i hitan apel, Isus upozorava na prolaznost vremena milosti – prisutnost 'svjetla' u svijetu je privremena, stoga zahtijeva neodgodiv i trajan odgovor vjere. Cilj te vjere nije tek usvajanje određene doktrine, već radikalna ontološka preobrazba u kojoj vjernici postaju 'sinovi svjetla', nositelji i odsjaji Božjeg karaktera u tamnom svijetu.
Drugi dio stiha donosi tragičan rasplet koji služi kao proročka vizualizacija suda. Isusovo doslovno odlaženje i skrivanje od naroda utjelovljuje duboku teološku istinu: svjetlo se uskraćuje onima koji ga uporno odbijaju. Ovaj tekst maestralno sažima središnje ivanovske motive o dualizmu svjetla i tame, odgovornosti ljudske slobodne volje te neizbježnim duhovnim posljedicama prihvaćanja ili odbacivanja božanske objave.