Tko ljubi svoj život, gubi ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tko ljubi svoj život, gubi ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Ako Meni tko služi, neka Mene slijedi; i gdje sam Ja, ondje će biti i Moj poslužitelj. Ako tko Meni služi, počastit će ga Otac.
Sada je duša Moja uznemirena, i što da kažem? 'Oče, spasi Me iz ovoga časa'? Ali zbog toga dođoh u ovaj čas.
Oče, proslavi Ime Svoje!" Dođe tada glas s Neba: "I proslavih, i opet ću proslaviti."
Mnoštvo dakle koje ondje stajaše i ču govoraše da je zagrmjelo. Drugi govorahu: "Anđeo Mu je progovorio."
Sada je duša Moja uznemirena, i što da kažem? 'Oče, spasi Me iz ovoga časa'? Ali zbog toga dođoh u ovaj čas.
Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! sačuvaj me od ovoga časa; ali zato dođoh na čas ovaj.
Νῦν ἡ ψυχή μου τετάρακται, καὶ τί εἴπω; πάτερ, σῶσόν με ἐκ τῆς ὥρας ταύτης; ἀλλὰ διὰ τοῦτο ἦλθον εἰς τὴν ὥραν ταύτην.
Nun hē psuchē mou tetaraktai kai ti eipō pater sōson me ek tēs hōras tautēs alla dia touto ēlthon eis tēn hōran tautēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sada ta duša moja uznemirena je, i što da kažem? Oče, spasi me iz tog časa ovog? Ali zbog toga dođoh u taj čas ovaj."
1. ta duša moja uznemirena je Izvornik: ἡ ψυχή μου τετάρακται [hē psuchē mou tetaraktai] Gramatika: Glagol je u perfektu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Perfekt označava radnju koja je započela i čije stanje potresenosti sada u potpunosti traje. Značenje: Glagol označava duboku nutarnju uzburkanost, potresenost i tjeskobu. Ovo je ivanovski pandan getsemanskoj borbi: Isus uzima na sebe stvarni ljudski užas pred smrću i sudom nad svijetom.
2. što da kažem Izvornik: τί εἴπω [ti eipō] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda uz glagol u aoristu konjunktiva aktivnog, 1. lice jednine. Riječ je o deliberativnom konjunktivu kojim govornik izražava nutarnje preispitivanje ('što da kažem?', 'što bih trebao reći?'). Značenje: Izražava sveti trenutak odluke u kojem se susreću prirodna ljudska želja za izbavljenjem od smrti i savršena poslušnost Očevoj spasenjskoj volji.
3. spasi me iz tog časa ovog Izvornik: σῶσόν με ἐκ τῆς ὥρας ταύτης [sōson me ek tēs hōras tautēs] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa aktivnog, 2. lice jednine, koji u molitvi izriče hitnu i konkretnu prošnju, praćen prijedlogom za izdvajanje ('iz') i genitivom. Značenje: 'Čas' u Ivanovu evanđelju označava vrhunac Isusova poslanja — Njegovu muku, smrt i uzvišenje na križu. Može se čitati kao pitanje ('Zar da kažem: Oče, spasi me...?') ili kao stvarni vapaj koji odmah biva nadsvođen prihvaćanjem Očeve volje.
4. Ali zbog toga dođoh Izvornik: ἀλλὰ διὰ τοῦτο ἦλθον [alla dia touto ēlthon] Gramatika: Snažni suprotni veznik ('ali', 'nego'), prijedlog s akuzativom koji označava uzrok ili svrhu ('zbog toga', 'radi toga'), te glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 1. lice jednine, koji sažima cijelo Isusovo poslanje u jedan odlučujući dolazak. Značenje: Prekida svaku pomisao na uzmak: upravo je prolazak kroz ovaj čas muke razlog Njegova utjelovljenja i dolaska u svijet.
5. u taj čas ovaj Izvornik: εἰς τὴν ὥραν ταύτην [eis tēn hōran tautēn] Gramatika: Prijedlog s akuzativom smjera i cilja ('u', 'za'), u izravnom kontrastu s prethodnim prijedlogom 'iz' (ἐκ). Značenje: Umjesto da bude izbavljen 'iz' toga časa, Isus svjesno ulazi 'u' njega, jer je taj čas cilj Njegova poslanja i trenutak otkupljenja svijeta.
Ovaj stih (Ivan 12,27) pruža jedan od najdubljih biblijskih uvida u otajstvo Kristove bogočovječanske naravi. S jedne strane, u njemu jasno vidimo Kristovu potpunu i autentičnu ljudskost. Suočen s neizrecivom patnjom koja nosi težinu grijeha cijelog svijeta, Njegova duša proživljava duboki, stvarni nemir. Njegov prirodni ljudski instinkt postavlja pitanje treba li zamoliti Oca za izbavljenje od te strahote.
S druge strane, stih svjedoči o Njegovoj savršenoj poslušnosti i predanosti Očevoj volji. Iako svjestan strahovite težine nadolazećeg 'časa', Isus svjesno odbacuje pomisao na bijeg. On prepoznaje da je taj čas križa zapravo vrhunac Njegove zemaljske misije i jedini put do spasenja čovječanstva. U ovom trenutku unutarnje borbe, božanska svrha u potpunosti nadvladava ljudski strah, ostavljajući nam ultimativni primjer poslušnosti i ljubavi.