A Isus im odgovara govoreći: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A Isus im odgovara govoreći: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilan plod.
Tko ljubi svoj život, gubi ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Ako Meni tko služi, neka Mene slijedi; i gdje sam Ja, ondje će biti i Moj poslužitelj. Ako tko Meni služi, počastit će ga Otac.
Sada je duša Moja uznemirena, i što da kažem? 'Oče, spasi Me iz ovoga časa'? Ali zbog toga dođoh u ovaj čas.
Tko ljubi svoj život, gubi ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, sačuvaće je za život vječni.
ὁ φιλῶν τὴν ψυχὴν αὐτοῦ ἀπολλύει αὐτήν, καὶ ὁ μισῶν τὴν ψυχὴν αὐτοῦ ἐν τῷ κόσμῳ τούτῳ εἰς ζωὴν αἰώνιον φυλάξει αὐτήν.¶
ho philōn tēn psuchēn autou apolluei autēn kai ho misōn tēn psuchēn autou en tō kosmō toutō eis zōēn aiōnion phulaxei autēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj koji ljubi taj život njegov gubi ga, i onaj koji mrzi taj život njegov u tom svijetu ovom za život vječni sačuvat će ga."
1. Onaj koji ljubi Izvornik: ὁ φιλῶν [ho philōn] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Prezent ovdje označava trajno stanje, naviku i životno usmjerenje: 'onaj koji trajno ljubi'. Značenje: Glagol označava privrženost, naklonost i vezanost uz nešto blisko. U kontekstu prethodnog stiha o pšeničnom zrnu, opisuje čovjeka koji grčevito čuva svoje zemaljsko postojanje za sebe, odbijajući se predati.
2. taj život njegov Izvornik: τὴν ψυχὴν αὐτοῦ [tēn psuchēn autou] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Značenje: Označava dušu, dah života, odnosno zemaljski, naravni i psihofizički život pojedinca te njegovo 'ja'. Ovdje stoji u izravnoj opreci prema izrazu za božanski život u drugom dijelu stiha.
3. gubi Izvornik: ἀπολλύει [apolluei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Prezent umjesto očekivanog futura naglašava da gubitak nije tek buduća kazna, nego proces koji se već sada događa ili neizbježna zakonitost. Značenje: Glagol znači upropastiti, uništiti ili izgubiti. Paradoks Kristova govora jest da sebično čuvanje vlastitog života već u sadašnjosti vodi njegovu uništenju i besplodnosti.
4. onaj koji mrzi Izvornik: ὁ μισῶν [ho misōn] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, paralelno prvoj skupini riječi. Značenje: U semitskom načinu izražavanja koji stoji u pozadini teksta, 'mrziti' u paru s 'ljubiti' ne označava psihološku mržnju ili prezir, nego radikalno davanje prednosti jednomu nad drugim — staviti svoj zemaljski život na drugo mjesto radi Boga.
5. u tom svijetu ovom Izvornik: ἐν τῷ κόσμῳ τούτῳ [en tō kosmō toutō] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom mjesta ili sfere, uz određeni član i pokaznu zamjenicu koja pobliže određuje imenicu. Značenje: Ograničava značenje prethodnog glagola: odricanje od vlastitog života odnosi se na poredak ovoga prolaznog svijeta otuđenog od Boga, a ne na život kao Božji dar.
6. za život vječni Izvornik: εἰς ζωὴν αἰώνιον [eis zōēn aiōnion] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom cilja ili svrhe, bez određenog člana, čime se naglašava kvaliteta takvoga života. Značenje: Za razliku od prethodne riječi za naravni, zemaljski život, ovdje se uvodi druga grčka riječ koja u Ivanovu evanđelju redovito označava puninu božanskoga, neprolaznoga života koji izvire iz zajedništva s Ocem i Sinom.
7. sačuvat će Izvornik: φυλάξει [phulaxei] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, koji označava siguran budući ishod. Značenje: Izvorno znači stražariti nad čime, bdjeti i zaštititi od propasti. Onaj tko se odrekne sebičnog čuvanja svoje duše zapravo joj postaje pravi čuvar za vječnost.
Ovaj poznati redak iz Ivanovog evanđelja (Iv 12,25) donosi temeljni i radikalni paradoks kršćanskog učeništva: put u život vodi kroz smrt, to jest odricanje. Pokušaj da se grčevito očuva vlastiti biološki opstanak i ostvare egoistične ambicije (ψυχή) u okvirima ovog grešnog i prolaznog svijeta (κόσμος), paradoksalno i neizbježno vodi u konačnu duhovnu propast (ἀπόλλυμι).
S druge strane, biblijska 'mržnja' prema vlastitom životu – koja se očituje kroz potpuno, ponizno i nesebično predanje Bogu – jedini je način da se ljudsko postojanje doista sačuva. Takvo odricanje rezultira preobrazbom pukog preživljavanja u istinski, nesalomljivi i božanski život (ζωή) koji prelazi granicu fizičke smrti i ulazi u vječnost (αἰώνιος). Isus ovdje predstavlja načelo pšeničnog zrna i vlastitog križa, pozivajući svoje sljedbenike da izgube iluziju neovisnosti kako bi primili dar pravog, vječnog života.