Oni dakle pristupiše Filipu, onomu iz Betsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: "Gospodine, hoćemo vidjeti Isusa."
Oni dakle pristupiše Filipu, onomu iz Betsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: "Gospodine, hoćemo vidjeti Isusa."
Dolazi Filip i govori Andriji; Andrija i Filip govore Isusu.
A Isus im odgovara govoreći: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilan plod.
Tko ljubi svoj život, gubi ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
A Isus im odgovara govoreći: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
A Isus odgovori im govoreći: dođe čas da se proslavi sin čovječij.
ὁ δὲ Ἰησοῦς ἀποκρίνεται αὐτοῖς λέγων· ἐλήλυθεν ἡ ὥρα ἵνα δοξασθῇ ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου.
ho de Iēsous apokrinetai autois legōn elēluthen hē hōra ina doxasthēa ho huios tou anthrōpou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[Onaj] a Isus odgovara njima govoreći: Došao je [onaj] čas da bude proslavljen [onaj] Sin [onoga] čovjeka."
1. odgovara njima govoreći Izvornik: ἀποκρίνεται αὐτοῖς λέγων [apokrinetai autois legōn] Gramatika: Glavni glagol je u historijskom prezentu (srednji/pasivni oblik s aktivnim značenjem), 3. lice jednine, praćen participom prezenta aktivnog u nominativu jednine. Ta konstrukcija odražava semitski način uvođenja svečanog govora. Značenje: Isusov odgovor ne glasi jednostavno 'dovedite ih', nego prelazi na duboku teološku razinu: dolazak Grka za njega je znak da je nastupio odlučujući trenutak povijesti spasenja.
2. Došao je Izvornik: ἐλήλυθεν [elēluthen] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom, 3. lice jednine. Grčki perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čije stanje i posljedice trajno ostaju na snazi u sadašnjosti. Značenje: Perfekt dramatično objavljuje da je iščekivano vrijeme napokon nastupilo i da je sada tu. Dok je ranije u Evanđelju stajalo da njegov čas 'još nije došao', dolazak pogana označava da je taj čas sada trajno prisutan.
3. [onaj] čas Izvornik: ἡ ὥρα [hē hōra] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom. Određeni član pokazuje da se ne radi o bilo kojem satu, nego o onom jedinstvenom, od Boga određenom času. Značenje: U Ivanovu evanđelju 'čas' je središnji pojam koji obuhvaća Isusovu muku, smrt na križu, uskrsnuće i povratak Ocu kao jedinstven događaj spasenja.
4. da bude proslavljen Izvornik: ἵνα δοξασθῇ [ina doxasthē] Gramatika: Veznik 'hina' s glagolom u konjunktivu aorista pasivnog, 3. lice jednine. Veznik ovdje pobliže objašnjava sadržaj i svrhu 'časa', a pasiv je takozvani božanski pasiv (Bog Otac je onaj koji proslavljuje), dok aorist gleda na taj događaj kao na cjelovit čin. Značenje: Kod Ivana 'proslava' nije zemaljski trijumf, nego objava Božje ljubavi i slave upravo kroz Isusovo uzdignuće na križ i uskrsnuće, čime postaje pristupačan svim narodima.
5. [onaj] Sin [onoga] čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Obje imenice imaju određeni član (prva u nominativu, druga u genitivu jednine), čime tvore čvrst mesijanski naslov prenesen iz semitskog izraza. Značenje: Naslov potječe iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13–14) gdje označava nebeskog lika kojemu Bog predaje vlast nad svim narodima; u Isusovim ustima taj se naslov spaja s patnjom i smrću kroz koje prima sveopću slavu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Yeshua (od Yehoshua), tvorenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena 'yasha' (spasiti).
Ovaj stih (Ivan 12,23) predstavlja teološki vrhunac i prekretnicu u Ivanovom evanđelju. Sve do ovog trenutka, Isusov 'čas' tek je trebao doći, no sada, s dolaskom Grka koji ga traže, otvara se put za spasenje svih naroda, što označava dolazak sudbonosnog časa.
Značenje stiha leži u dubokom paradoksu kršćanske poruke: prava božanska slava ne očituje se u zemaljskoj moći i trijumfu, nego u poniženju i žrtvi na križu. Uzdignuće na križ je istovremeno i uzdignuće u slavu, čime Isus kao 'Sin čovječji' ispunjava svoju misiju spašavanja čovječanstva i očitovanja savršene Očeve ljubavi.