A bijahu neki Grci među onima koji uzlažahu pokloniti se na blagdan.
A bijahu neki Grci među onima koji uzlažahu pokloniti se na blagdan.
Oni dakle pristupiše Filipu, onomu iz Betsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: "Gospodine, hoćemo vidjeti Isusa."
Dolazi Filip i govori Andriji; Andrija i Filip govore Isusu.
A Isus im odgovara govoreći: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilan plod.
Dolazi Filip i govori Andriji; Andrija i Filip govore Isusu.
Dođe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.
ἔρχεται ὁ Φίλιππος καὶ λέγει τῷ Ἀνδρέᾳ, καὶ πάλιν ἔρχεται Ἀνδρέας καὶ Φίλιππος καὶ λέγουσιν τῷ Ἰησοῦ.
erchetai ho Philippos kai legei tō Andrea kai palin erchetai Andreas kai Philippos kai legousin tō Iēsou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dolazi Filip i govori [onomu] Andriji, Andrija i Filip govore [onomu] Isusu."
1. Dolazi ... i govori Izvornik: ἔρχεται ... καὶ λέγει [erchetai ... kai legei] Gramatika: Oba glagola su u prezentu (prvi u mediju/pasivu s aktivnim značenjem, drugi u aktivu), 3. lice jednine. Riječ je o pripovjednom (historijskom) prezentu koji prošle događaje predočuje živo, kao da se odvijaju pred očima čitatelja. Značenje: Upotreba prezenta naglašava neposrednost i važnost trenutka. Filip osjeća težinu zahtjeva jer su u pitanju pogani, pa ne ide sam izravno k Isusu, nego najprije traži suradnju sunarodnjaka i suučenika Andrije.
2. [onomu] Andriji Izvornik: τῷ Ἀνδρέᾳ [tō Andrea] Gramatika: Imenica u dativu jednine muškog roda uz određeni član. Član uz osobno ime u grčkom jeziku upućuje na dobro poznatu osobu iz kruga učenika. Značenje: Andrija je, poput Filipa, iz Betsaide i također nosi grčko ime. U Ivanovu evanđelju Andrija se više puta pojavljuje kao onaj koji dovodi druge k Isusu (svoga brata Šimuna Petra, dječaka s kruhovima, a sada i Grke).
3. govore [onomu] Isusu Izvornik: λέγουσιν τῷ Ἰησοῦ [legousin tō Iēsou] Gramatika: Glagol je ponovno u historijskom prezentu, 3. lice množine aktivno, dok je imenica u dativu jednine s određenim članom. Množina glagola ističe zajedničko nastupanje dvojice učenika. Značenje: Zajednički dolazak Andrije i Filipa odražava i židovsko pravilo dvojice svjedoka i učeničku razboritost pred novom situacijom: molba Grka prelazi dotadašnje okvire Isusova djelovanja među Židovima te postaje povod za Isusovu objavu o njegovu 'času'. Imena: - Filip [Φίλιππος / Philippos] (osoba) Znači: Ljubitelj konja Tvorba: Grčko osobno ime složeno od elemenata 'phileō' (ljubiti, voljeti) i 'hippos' (konj).
- Andrija [Ἀνδρέας / Andreas] (osoba) Znači: Muževan / Hrabar Tvorba: Grčko ime izvedeno od imenice 'anēr' (genitiv 'andros' – muž, čovjek), te označava muževnost i srčanost.
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki prijenos hebrejskog imena Yeshua (od Yehoshua), složenog od Božjeg imena Jahve i korijena 'yasha' (spasiti).
Ovaj stih (Ivan 12:22) predivno ilustrira posredničku ulogu vjernika i važnost kršćanskog zajedništva. Kada mu s molbom prilaze stranci (Grci), Filip ne postupa samostalno niti uzima isključivu zaslugu, već traži pomoć od Andrije. Andrija iznova preuzima svoju tihu, ali ključnu evanđeosku ulogu onoga koji drugima otvara put do Krista, oblikujući tako rani model timskog rada u službi.
Teološki gledano, ovaj kratki izvještaj najavljuje prijelomni trenutak u evanđelju. Inicijativa pogana koji traže Isusa preko Njegovih učenika ukazuje na to da se Isusovo poslanje počinje širiti izvan granica Izraela. Njihov dolazak služi kao znak Isusu da je kucnuo čas za proslavljenje Sina Čovječjega (što potvrđuje već u idućem stihu), najavljujući da će Njegova žrtva otvoriti vrata spasenja svim narodima.