Dolazi Filip i govori Andriji; Andrija i Filip govore Isusu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Dolazi Filip i govori Andriji; Andrija i Filip govore Isusu.
A Isus im odgovara govoreći: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.
Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilan plod.
Tko ljubi svoj život, gubi ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Ako Meni tko služi, neka Mene slijedi; i gdje sam Ja, ondje će biti i Moj poslužitelj. Ako tko Meni služi, počastit će ga Otac.
Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilan plod.
Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi:
ἀμὴν ἀμὴν λέγω ὑμῖν· ἐὰν μὴ ὁ κόκκος τοῦ σίτου πεσὼν εἰς τὴν γῆν ἀποθάνῃ, αὐτὸς μόνος μένει· ἐὰν δὲ ἀποθάνῃ, πολὺν καρπὸν φέρει.
amēn amēn legō humin ean mē ho kokkos tou sitou pesōn eis tēn gēn apothanē autos monos menei ean de apothanē polun karpon pherei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Amen amen govorim vama: ako ne [ono] zrno [one] pšenice pavši u [onu] zemlju umre, ono samo ostaje; ako pak umre, mnog plod donosi."
1. Amen amen govorim vama Izvornik: ἀμὴν ἀμὴν λέγω ὑμῖν [amēn amēn legō humin] Gramatika: Dvostruki hebrejski uzvik potvrde praćen glagolom u prezentu aktivnom, 1. lice jednine, i osobnom zamjenicom u dativu množine. Udvojeni 'amen' pojavljuje se isključivo u Ivanovu evanđelju. Značenje: Riječ 'amen' potječe od hebrejskog korijena koji znači 'biti čvrst, pouzdan, istinit'. Dvostrukim ponavljanjem na početku rečenice Isus s božanskim autoritetom jamči apsolutnu istinitost zakona Kraljevstva koji slijedi.
2. [ono] zrno [one] pšenice Izvornik: ὁ κόκκος τοῦ σίτου [ho kokkos tou sitou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom praćena imenicom u genitivu jednine s članom (genitiv vrste ili tvari). Određeni član u grčkom ovdje ima generičku ulogu – označava svako pojedino zrno kao predstavnika svoje vrste, ali istodobno upućuje na samog Isusa. Značenje: Slika pšeničnog zrna sažima otajstvo Isusove smrti: kao što zrno u sebi nosi životnu snagu koja je zaključana dok je ljuska cijela, tako je i punina života u Kristu skrivena dok se ne preda u smrt.
3. pavši u [onu] zemlju umre Izvornik: πεσὼν εἰς τὴν γῆν ἀποθάνῃ [pesōn eis tēn gēn apothanē] Gramatika: Particip aorista aktivnog ('pesōn') prethodi glavnom glagolu pogodbe u konjunktivu aorista aktivnog ('apothanē'). Aorist u oba oblika naglašava konkretnu, dovršenu radnju pada i umiranja, a prijedlog 'eis' s akuzativom izražava kretanje u unutrašnjost zemlje. Značenje: Pad u zemlju i umiranje zrna slikovito prikazuju Isusovo utjelovljenje, polaganje u grob i stvarnu smrt. Bez tog potpunog predanja u smrt nema prijelaza u novi oblik života.
4. ono samo ostaje Izvornik: αὐτὸς μόνος μένει [autos monos menei] Gramatika: Zamjenica u nominativu jednine muškog roda ('autos' – ono samo, osobno) pojačava pridjev 'monos' (samo, osamljeno), dok je glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine, čime se izražava trajno nepromijenjeno stanje. Značenje: Čuvanje vlastitog života pod cijenu izbjegavanja križa vodi u duhovnu osamljenost i neplodnost. Da je Isus odbio muku, ostao bi sam, a pogani (poput Grka koji ga traže) ne bi mogli biti pridruženi zajedništvu spasenja.
5. mnog plod donosi Izvornik: πολὺν καρπὸν φέρει [polun karpon pherei] Gramatika: Pridjev i imenica su u akuzativu jednine muškog roda (zbirna jednina za obilan urod), a glagol je u prezentu aktivnom, 3. lice jednine, što označava opće pravilo i trajnu posljedicu. Značenje: Smrt zrna nije kraj, nego nužan uvjet za višestruki život. 'Mnog plod' izravan je odgovor na dolazak Grka: kroz Isusovu smrt i uskrsnuće rađa se nova, univerzalna zajednica vjernika iz svih naroda.
Ovaj stih (Ivan 12,24) predstavlja središnji paradoks kršćanske vjere, utjelovljen u samom Isusovom poslanju: život i obilje dolaze isključivo kroz žrtvu i smrt. Isus koristi svima razumljivu poljoprivrednu metaforu sjetve kako bi svojim učenicima razjasnio skoru, tragičnu stvarnost svoje muke. Njegova smrt na križu nije poraz, već nužan i unaprijed određen proces polaganja vlastitog života ('zrna u zemlju') kako bi donio plodan duhovni ishod za cijelo čovječanstvo.
Nadalje, ovaj teološki princip nadilazi samo Isusovu žrtvu i postaje temeljno pravilo kršćanskog učeništva. Svaki je vjernik pozvan umrijeti vlastitoj sebičnosti, grijehu i ispraznim težnjama. Tek kada čovjek pristane položiti svoj život radi Krista, biva oslobođen jalove izolacije i osposobljen donositi trajan duhovni plod u Božjem kraljevstvu.